Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić upozorio je u ponedjeljak u povodu Dana državnosti na važnost dijaloga i suradnje između nositelja vlasti i građana u obnovi odgovornosti što je kao građani i kršćani imamo za hrvatsko društvo i Domovinu, posebno upozorivši na važnost postojanja nade u budućnost za mlade naraštaje.
Prema kardinalu, u Hrvatskoj nije problem ni korupcija, ni birokratski aparat, ni rastuća netrpljevost i mržnja, nego po svemu sudeći oni koji o tome otvoreno govore i pišu, odnosno "u određenim krugovima koji sustavno i suptilno promiču ruganje Domovini s pozivima da se je napusti."
Izvadak propovjedi:
'Dan hrvatske državnosti uvijek iznova potiče na obnovu zahvalnosti Gospodinu i svima koji su svojim žrtvama pridonijeli ostvarivanju slobode naroda, izgradnji mira i pravednosti, da bi život bio otvoren punini svoga smisla. No, to je ujedno i dan koji poziva na obnovu odgovornosti što je kao građani i kršćani imamo za hrvatsko društvo i Hrvatsku domovinu, osobito u trenutcima nejasnoća, previranja i prijetnja kojima se utemeljujuća polazišta pokušavaju zamagliti ili dokinuti.
Ti se naglasci i odnosi na stanovit način slijevaju i zrcale u Evanđelju, u Isusovim riječima, koji je upozorio da zajednički život ljudi treba ustroj, treba ustanove, kako političke i gospodarske, tako i društvene i vjerske, koje uređuju i štite određene vrjednote, zemlju i domovinu, a time i život građana.
'Nijedan sustav nije savršen, može se i mora se poboljšavati'
Nije dopušteno i nije pravedno zanemariti te prisutnosti. Nijedna vremenita zbilja, nijedan politički, društveni ili gospodarski sustav nikada nije savršen. Može i mora se poboljšavati i jačati u korist čovjeka, u dijalogu i suradnji između nositelja vlasti i građana, zauzimanjem, umnošću, poštivanjem zakonitosti i hrabrošću, a ponajviše moralnom ispravnošću. To zahtijeva pravednost.
Snaga neke zajednice očituje se u slobodi, usklađenoj s Božjom voljom, a sloboda svoje najjače uporište ima u slobodi savjesti. I za našu Hrvatsku je upravo u tome njezina snaga. Stoga je pogubno slušati svjedočanstva kada se u gospodarskome, političkome ili pak kulturnom životu savjest drugoga čovjeka ne poštuje.
Bespomoćnost pred umreženim strukturama
Upravo je kroz kardinala Stepinca snažno progovarala nada, nasuprot osjećaju bespomoćnosti pred umreženim strukturama koje nadilaze granice stranaka i država, a koje onemogućuju živjeti hrvatsko zajedništvo i poticati napredak, buditi snagu za dobra djela.
Kada se sustavno urušava smisao, kada se ponavljano susrećemo s postupanjima koja zatvaraju vrata dobru, tada se svaki put čini neprohodnim i svaki odgovor nedostatnim, što naročito pogađa mlade naraštaje, koji vape: Ne oduzimajte nam nadu! Upravo oni trebaju čvrste oslonce kakve možemo i dalje naći u ljudima koji su branili Domovinu, dok je u njoj razarana svaka mogućnost života, a ponajviše nada.
Poziv da ljubimo Domovinu očituje se ostankom
Danas smo svjedoci iseljavanja iz Hrvatske, osobito mladih školovanih ljudi i čitavih obitelji, zbog ekonomskih razloga. Ima ljudi koji ne pronalaze drukčiji način preživljavanja, i znam da im je teško ostaviti svoj dom i zavičaj, ljude i razne povezanosti. No, ima onih koji mogu birati, a koji svojim ostankom pomažu i drugima. Treba jasno reći da se ljubav toliko puta očituje ostajanjem. Za nas kršćane to je ostajanje ponajprije uz Boga, ali i uz druge ljude; ostajanje u svome pozivu, ostajanje uz Domovinu.
Poziv da djelotvorno ljubimo Domovinu i da se za nju zalažemo suočava nas s raznim izazovima. Ponekad se stječe dojam da se u određenim krugovima sustavno i suptilno promiče ruganje Domovini s pozivima da se je napusti.
Vani se hvale naši radnici i prirodne ljepote
A istodobno su naši ljudi kao dobri radnici hvaljeni u europskim zemljama, naše se stručnjake školovane na hrvatskim učilištima rado prima u razvijenim zemljama, naši mladi sportaši postižu svjetske uspjehe, brojni turisti dive se bogatstvu naših prirodnih ljepota i hvale gostoljubivost naših ljudi. Naša je Domovina obdarena plodnom zemljom, čistim vodama, sinjim morem i plodovima od kojih se mnoge jeftino izvozi u inozemstvo da ih se ondje obradi i vrati nama da bismo ih skupo kupovali.
Nameće se stoga pitanje: što je ono što u nas usporava željeni napredak? Nažalost, silnici i sebične interesne skupine skloni su lomiti svaku novu iskru nade, obeshrabrujući pokušaje da se gradi na istini. Kao službenik Crkve nemam pretenzija ulaziti u stručnu prosudbu, na što su drugi pozvani. Samo spominjem neka pitanja koja toliki ponavljaju: štiti li naše zakonodavstvo na gospodarskom području malog čovjeka ili interesne skupine i lance moćnog kapitala?
Zašto toliki u dobronamjernim pokušajima nailaze na nerazumljive zapreke te obeshrabreno posustaju? Suočava li se hrvatsko društvo na institucionalnoj razini studijski, ozbiljno i politički djelotvorno s demografskom krizom u kojoj se nalazimo?', govorio je Bozanić pred državnim vrhom.
