Šef HDZ-a pokazao je rijetko viđenu odvažnost i izgovorio riječ koja se u toj stranci nastoji ne spominjati. Opravdano.
Loš rejting je kao loša kletva. Što političar dublje ore po dnu ljestvice popularnosti, to je skloniji političkim vratolomijama. A Karamarko gotovo da dublje ne može (izbacimo li iz konkurencije neprikosnovenog prvaka Čačića). Iako su se i on i ostatak HDZ-ove ekipe silno trudili držati velikih nacionalnih tema i natjecali u disciplini tko će više puta u jednom istupu spomenuti prvog predsjednika te stranke Franju Tuđmana, ništa nije pomoglo. Karamarkov rejting u ožujku pao je na mizernih 13 posto, a ni HDZ nije mnogo bolji sa svojih 17 posto.
Voda u ušima
Naravno, klasičan politički odgovor na ove porazne rezultate istraživanja javnog mnijenja bio je i bit će da su jedina prava anketa izbori, ali čemu se zavaravati. Realno, kad ti dionice tako loše stoje uoči čak dvaju ciklusa prilično važnih izbora, stvari nisu bajne, a voda lagano ulazi u uši. To se, unatoč glumatanju opuštenosti i samouvjerenosti, zapravo događa u HDZ-u. Da nije tako, teško da bi se Karamarko odlučio prijeći na područje ekonomije, gdje ga, zbog grijeha prethodnika, na svakom koraku čeka nagazna mina goleme razorne moći.
Tako je već u ponedjeljak, vjerujući da je riječ o temi oko koje se svi slažemo, napao na porez na nekretnine. No, u panici se događaju greške u koracima, a Karamarku se dogodila golema. Tako je zaključio da bi uvođenje poreza na nekretnine bilo u funkciji pljačke. I tu sve pada u vodu. Nakon desetljeća pljačke koja je provođena uz blagoslov i poticaj brojnih visokopozicioniranih članova HDZ-a, pristojno bi bilo da tu groznu riječ na 'p' neko duže vrijeme ne upotrebljava nijedan član te stranke, osim kad su u pitanju posipanje pepelom i duboke isprike narodu, jer su o tome šutjeli, okretali glavu na drugu stranu ili su u bezočnoj krađi svega što im se našlo pod rukom aktivno sudjelovali. Nakon ovako kratkog vremena, riječ pljačka pripisati bilo kome drugome na političkom spektru čisti je bezobrazluk i uvreda zdravom razumu.
Bezuspješna potraga za zrnom morala
Iako su mediji izgubili svaki interes za praćenje maratonskih suđenja bivšem predsjedniku HDZ-a Ivi Sanaderu, koji u Remetincu čeka pravomoćnu presudu u prvom suđenju, koje je došlo do faze prvostupanjske presude, nepobitna je činjenica da sudnice na zagrebačkom Zrinjevcu i dalje na tjednoj bazi pohode nekad eminentni članovi HDZ-a. I dan-danas, kad je car odavno gol i lišen svake moći, nema puno pokajnika među njima. U svojim svjedočenjima uglavnom pate od teških oblika amnezije, čuvaju vlastito dupe ili svu odgovornost svaljuju na Sanadera. Nikome od njih nije još palo na pamet pokušati pronaći zrnce morala ili društvene odgovornosti te otvoreno reći – bili smo smeće i krali smo. Stoga je potpuno nejasno o kakvoj katarzi, koju je navodno prošao HDZ, Karamarko govori u svojim istupima.
Ni desetak kolumni ne bi bilo dovoljno da se napiše na koje su sve načine mnogi sudionici svih HDZ-ovih vlasti do sada pljačkali javna i privatna dobra hrvatskih građana. Nijedna državna institucija nije se odvažila izračunati ili barem procijeniti kolika je šteta nastala vladavinom Karamarkova prethodnika Sanadera. Jedina takva procjena kojom se danas barata u javnom prostoru ona je novinara i autora knjige Kako je Ivo Sanader ukrao HrvatskuDražena Rajkovića, koji je ustvrdio da "suđenje Sanaderu teško 31 milijun kuna ni na koji način ne može pokriti štetu koja je nastala u njegovom šestogodišnjem mandatu". Ukupnu štetu Rajković je pak prije godinu dana procijenio na najmanje 98 milijardi kuna!!!
Rejting govori mnogo
I onda se Karamarko usudi govoriti o pljački, odnosno o namjeri SDP-a da kroz porez na nekretnine nekoga opljačka?! U ovom slučaju mislio je na siromašne građane. Međutim, taj je posao, nažalost, već davno prije obavljen, pa SDP, sve da i silno želi, nema više što opljačkati. A koliko građani vjeruju u Karamarka kao viteza na bijelom konju, koji će ih spasiti od pljačke ili bilo kojeg drugog zla, pokazuje taj nesretan broj od svega 13 posto građana koji bi da su danas izbori dali glas šefu HDZ-a.
Karamarko je pokušao s grandioznim nacionalnim temama i fulao, ali svaki pokušaj uzleta na kritici ekonomske politike tako neizbježno asocira na spaljenu zemlju koju su ostavili HDZ-ovi premijeri da bi se čovjek mogao sažaliti zbog takvog političkog nesnalaženja. Ali samo kad ne bi znao da je u pitanju izostanak političkog morala.
