Kako smo se nadali, dobro smo se udali

Završni čin velike političke predstave koja je za nama ostavio je neusporedivo bolji dojam i učinak od onoga što se moglo vidjeti, čuti i osjetiti za njenog dugog i uglavnom mučnog trajanja.

11.1.2010.
12:03
VOYO logo

Kako smo se nadali, dobro smo se udali. Tom sam dalmatinskom poslovicom sinoć odgovorio na poruke koje su mi neki prijatelji i poznanici poslali u vezi s ishodom izbora za predsjednika Hrvatske.

Naime, završni čin te velike političke predstave ostavio je neusporedivi bolji dojam i učinak od onoga što se moglo vidjeti, čuti i osjetiti za njenog dugog i uglavnom mučnog trajanja.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Novi šef države, meritoran i pristojan čovjek koji unatoč izvjesnom nedostatku karizme zaslužuje povjerenje građana, izabran je velikom većinom glasova ipak natpolovičnog (50,3 posto) dijela elektorata, a on i njegov suparnik te drugi akteri dali su izjave koje su došle kao melemi na rane koje je društvo zadobilo u tom političkom procesu.

Prvi postizborni nastupi Josipovića i Bandića čak su me podsjetili na poruke koje su Barack Obama i viteški John McCain izmijenili navečer 5. studenoga neposredno nakon objavljivanja rezultata posljednjih izbora u SAD-u, iako takmaci na našim izborima nisu poput dvojice velikih Amerikanaca rekli kako se vesele svojoj međusobnoj suradnji u ostvarenju izbornih obećanja koje su dali tijekom kampanje.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Kampanja kao skupi velesajam taštine

Nadmetanje za trećeg hrvatskog predsjednika u svom je prvom poluvremenu uglavnom bilo vrlo skupi (tko kaže da je kod nas besparica...) velesajam taštine prevelikog broja kandidata uglavnom (za taj položaj) slabih sposobnosti, pa u nekim aspektima i sumnjivih osobnosti.

Manjak konstruktivne rasprave o važnim društvenim pitanjima posebno je pridonio vrlo malom (44 posto) izbornom odazivu građana koji su ionako izbezumljeni korupcijskim aferama i drugim gadarijama mnogih političara i njihovih štićenika, te ekonomskim i socijalnim teškoćama.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Kampanju između dva kruga izbora najviše su odredila osobna razračunavanja dvojice preostalih kandidata, koja je uglavnom poticao Milan Bandić, kao i populistička nastojanja tog kandidata da se na bilo koji način i uz bilo čiju pomoć (prizor u kojem sjedi na konferenciji za medije "rame uz rame" s Tomislavom Merčepom nipošto ne smije biti zaboravljen) umili desnom dijelu biračkoga tijela te tako nadoknadi veliki zaostatak iz prvog kruga. Većina onog što smo vidjeli i čuli na sučeljavanjima kandidata i njihovim drugim nastupima nije slutilo na društveno blagotvoran završetak i učinak izbornog procesa.

Intenzivirane političke tenzije

U danima uoči održavanja drugog kruga političke su tenzije intenzivirane bizarnim pokušajem udara u vladajućoj stranci i isključenjem Ive Sanadera iz HDZ-a. Sve je to bilo preveliko opterećenje za građane: u srednjoj Dalmaciji i Zagrebu, gdje sam bio u to vrijeme, mnogi su ljudi s neskrivenom su i velikom nervozom pratili politička zbivanja.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Na prvi je pogled izgledalo da se naše društvo sasvim razdvojilo u dva nepomirljiva politička tabora: lijevo-liberalni, okupljen oko Josipovića i desni, koji se zbijao oko Bandića. Međutim, neki su ljevičari "pali na šarm" zagrebačkog gradonačelnika, a razmjerno velik broj desno orijentiranih građana, pa i simpatizera HDZ-a naposljetku je dao povjerenje kandidatu SDP-a.

Najviše je, pak, bilo trećih – onih koji su se pitali trebaju li imati ikakva "posla" s politikom i političarima i(ili) koji su već odlučili da neće izravno pridonijeti donošenju izborne odluke. U nedjelju se nacija, kako ona "crvena" tako i "plava", ipak u dostatnom mnoštvu pojavila na biralištima i osjetnom većinom odlučila da šef države postane Ivo Josipović.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

A na njemu i drugim političkim akterima u sljedećem je razdoblju važan zadatak da za sudjelovanje u politici kao kolektivnom nastojanju oko općeg dobra zainteresiraju, uz "crvenu" i "plavu", i "bijelu" Hrvatsku, tj. razmjernu većinu građana koji ponajprije zbog razočaranosti političarima ne izlaze na izbore.

Treći hrvatski predsjednik treba i po sadržaju i po stilu vladanja biti drugačiji od svog prethodnika. Osobito po kapacitetu da sustavno djeluje kao prvorazredan čimbenik integracije povijesno, politički i kulturno prilično rascijepljenog društvenog korpusa.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Popuštanje socijalnog i političkog ljepila

Da je Josipović toga itekako svjestan pokazuju ključne poruke iz njegovog slavljeničkog govora, poglavito ona u kojoj je istaknuo kako će nastojati biti predsjednik svih građana, uključujući one koji nisu glasali za njega, jer želi "spajati, a ne razdvajati".

Za evidentno popuštanje socijalnog i političkog ljepila posljednjih godina u Hrvatskoj, ruku na srce, prilično je odgovoran Stjepan Mesić, koji se u svoja dva mandata, uz očite demokratske pomake nabolje kojima je doprinio, previše naginjao na jednu političku pa i svjetonazorsku stranu. Za razliku od Mesića koji je prečesto djelovao kao snažna, ali neobuzdana bujica, Josipović će nastojati funkcionirati kao "tiha voda koja brijeg dere".

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Zoran Milanović je u pravu kada ističe kako je Josipovićev trijumf pobjeda i SDP-a kao moderne i europske stranke. Međutim, u za sudbinu Hrvatske sudbonosnom vremenu koje dolazi, on i drugi vodeći socijaldemokrati će morati pristati da se plodovi te pobjede ravnopravno podijele s drugim političkim akterima i građanima, i to baš zato da se zemlja u cijelosti modernizira i europeizira.

Ivo Josipović će u nastupajućom razdoblju vjerojatno dobro surađivati s Jadrankom Kosor, s obzirom da je po svojim ključnim svojstvima (tolerantan, smiren, sklon suradnji...) kompatibilan s premijerkom. A možda će za godinu-dvije ili već za koji mjesec doći do izražavanja razlika, pa i sukoba, između predsjednika i Milanovića, kao što je dolazilo do velikih trvenja između mentalitetno prilično različitih Mesića i Račana.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Svadba izbora je unatoč mnogim teškoćama i svađama prošla razmjerno dobro, pa nakon kratkog medenog mjeseca slijedi suočavanje i ženika (novog predsjednika) i mlade (zemlje) i drugih sudionika u slavlju ili, pak, žalovanju (političara) s teškim izazovima zbiljskog života. Oni će se morati prilagoditi stvarnosti.

Međutim, svi nisu niti spremni niti sposobni da se promijene nabolje. To se ponajprije odnosi na političke dinosaure, odnosno neke vodeće pripadnike stare političke elite, koji jedan za drugim, što sam u ovoj kolumni najavio prije nekoliko mjeseci, ubrzano odlaze u povijest. Ubrzo ćemo moći konstatirati: kako smo se nadali, dobro smo ih se riješili.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Prethodni članci:

arti-201001040059006 arti-200912280175006

Fnc 16
Gledaj odmah bez reklama
VOYO logo