Na optužbe da zapošljava ljude preko veze, da izmišlja radna mjesta i namješta im koeficijente što se sve moglo čuti u snimci telefonskog razgovora između njega i njegovih suradnika, gradonačelnik Zagreba Milan Bandić odgovorio je da je to samo njegov stil.
Ipak stil bi možda mogle biti njegove salve uvreda, vikanja i ponižavanja podređenih koji nisu ispunili njegov božanski hir, ali ono što je tražio od njih je ipak malo više od stila.
Pred kamerama s vječno razdraganim suradnicima slavi i rođendane. Ali kada nije svjestan da ga itko osim njih sluša, na njih urla i psuje jer ne znaju koga treba premjestiti na drugo radno mjesto ili im povećati plaću.
Bandić: ''Vido, molim te. Sad će doć' ona s rješenjem i istim bodom dok je kuvala kavu. Pa Vido, što radite vi, Boga vam j***m?''
Bulum: ''Šefe, ja nisam to znao''.
Bandić: ''A Vido, tko je trebao znat'? Zato što radite posao preko k***a, boli vas k***c!''
Bulum: ''Da.''
Bandić: ''Ne radite posao, a kad vi trebate nešto onda se pazi na detalj. A kad ja kažem nešto, onda nisi znao''.
Za ovakav tretman najbližih suradnika gradonačelnik glavnog grada u šestom mandatu ima očekivano opravdanje: ''Kod svake riječi stojim koje sam izrekao. Jedina isprika moja je moj plastični i sočni rječnik. Ali, to je moj stil, svak' ima svoj stil''.
Stil pali, podređeni brzo djeluju.
Bulum: ''Zrinka ide na 'poseban savjetnik' za ljudske resurse''.
NN: ''Ali to nije radno mjesto koje postoji''.
Bulum: ''To ćemo izmisliti''.
Nijedan ured nije izmišljen, a uredi se prilagođavaju potrebama posla.
Nazvali smo metu Bandićevih urlika, nekoć jednog od najbližih mu suradnika bivšeg pročelnika Stručne službe gradonačelnika Vidoja Buluma i naravno, pravdao je i urlanje i izmišljanje radnih mjesta i sve druge zahtjeve bivšega šefa: ''Ja to prihvaćam i sve je u redu. Ma sve je to, onaj, zakonito. On donosi pravilnike, on određuje uvjete, tako da se ne može nikako pogriješiti u tom smislu''.
Hoćete reći on sebi prilagođava zakone, pitali smo ga, a Bulum odvraća: ''Pa, nije prilagođavao, nego ako mu zakon daje pravo da može donijeti određeni akt kojim se reguliraju takvi odnosi, onda nije to nikakvo prilagođavanje nego primjena''.
Bivši kandidat za gradonačelnika Josip Kregar ima drugu perspektivu: ''Ovdje se radi o nalogu svom ovisnom, čak ne ni podređenom, nego ovisnom službeniku da zaposli jednu osobu preko veze. Pa čekajte, to je evidentno, koliko god sada ti govorio da je to tvoj stil, to nije dobro i to nije zakonito''.
Na istom mjestu gdje opravdava i takve postupke i svoj ulični rječnik, Bandić će reći i ovo: ''Ja operativnu politiku mnogu predavati na Oxfordu, Cambridgeu, Yaleu, Bocconiju, Stanfordu, gdje god hoćete. Jer imam reference za to''.
Još u drugom krugu izbora za gradonačelnika prije 10 godina
Kregar je sebe predstavljao alternativom Bandićevom
rođačko-kumskom načinu upravljanja Gradom.
Do danas je takvo upravljanje, kaže, pretvorilo Zagreb u grad
fontana s niskim civilizacijskim nivoom: ''Ljudi neće izaći na
izbore, ali ti koji su zainteresirani da ovakav sistem ostane,
koji su se u tom sistemu dobro snašli i uhljebili, oni će izaći.
Oni se bore za svoje interese, ne toliko za Milana Bandića koji
zapravo njima samo obećava - nitko vas neće dirati, nitko neće
rušiti vaše bespravne objekte, nitko vas neće pitati što
radite''.
Milan Bandić se svakako ne misli mijenjati, kaže i da stalno pjevuši pjesmu "Što bi dao da si na mom mjestu": ''Da te mrze, a da ti se dive, umjesto svog da tvoj život žive. I to je prava istina, nema ruge, to je jedina istina. Rijetki su oni koji mogu pjevati tu pjesmu, a ja je mogu pjevati stalno''.
I stalno će kada ne uspije, kao pogoditi metu na kuglanju prošlog vikenda, biti onih koji će mu vjerno pljeskati. I kada posrne, ustat će i krenuti dalje. Možda i u sedmi mandat.
