"Sad je vakat!", govorili su stariji ljudi po selima pred početak sezone berbe svojih poljoprivrednih proizvoda. Šta se u tom periodu zaradi, zaradilo se. I treba potrajati cijelu godinu.
Identična stvar se danas događa s turizmom. Princip "Šta zaradimo od šestog do devetog, zaradili smo", uzrokuje, što bi eksperti rekli, pojačanu gospodarsku aktivnost, pa se svatko s imalo poduzetničkog duha ljeti trudi na raznorazne načine od turista izvući koju kunu. Je li brod za izlete, je li apartman, je li pečenje kukuruza, je li bojenje školjki, je li cijeđenje voća u priručnom sokovniku, je li improvizirana palačinkarnica... Ljeti naprosto sve prolazi i od svega se može zaraditi. Ako ništa, barem za džeparac.
Paraziti
U paketu s tom, je li, pojačanom gospodarskom aktivnošću, dolaze i paraziti. Ljeto je i njihovo godišnje doba. Pa na scenu stupaju reketari koji skeniraju koji je od spomenutih gospodarskih subjekata bez ikakve zaštite, pa im je oni silom ponude; stupaju kartični prevaranti koji ti naruče luksuznu večeru za pedeset gostiju, uplate suludo velik avans, pa nakon dva tjedna dođu otkazati večeru i uzeti keš natrag; ali literarno su ipak najzanimljiviji scheme artisti, po domaću varalice, koji na svojoj shemici rade danima, utuku truda i truda da ti se uvuku pod kožu, a sve to da bi te čavlali za 250 kuna. Jedan takav ovih dana ordinira po Splitu i okolici, a zadnja žrtva mu je vlasnik jednog izletničkog broda sa splitske Rive.
Bacanje udice
Shemica je, kao i većina shemica tog tipa, počela bacanjem udice. Do bukera koji ordinira ispred broda došetao je uredan, fin, skupo odjeven momak od nekih dvadeset i pet godina, predstavio se kao sin uspješnog australskog poduzetnika naših korijena i, kao, počeo se raspitivati za cijenu. Jer bi on i otac, eto, na izlet poveli grupu od dvadesetak prijatelja. Buker mu izrecitirao sve što ga je zanimalo, zaspikao se malo s njim i tip je ispario s rečenicom – vidimo se za koji dan.
Za koji dan, evo ga opet. Popričao je s ocem, prijatelji dolaze i treba dogovoriti stvar. Tu ga je buker uredno proslijedio vlasniku broda. Ovaj ga je primio na brod, sjeo s njim, počastio cugom i srdelama i počeli su pregovori. A tip još uvijek na načelnoj razini, ali baca opako zvučeće udice – pa su oni dosta bogati, pa to nisu obični gosti, pa bi on neku bolju hranu, pa bi on bočice šampanjca, a vlasnik šta će – misli čovjek da mu se smiješi dobra prilika pa ga tretira kao Hrvati papu, što god zaželi, dat će mu se. Ovaj sastanak tip zaključuje pričom kako će još jednom popričati s ocem, pa doći za dan-dva dogovoriti detalje.
Svaka sličnost je slučajna
I stvarno, evo tipa za dan-dva. Vlasnik broda sad ga već tretira kao člana obitelji. Iznijelo se hrane, iznijelo se pića i dok je sastanak trajao, skoro se i zapili. Već se lagano i bratime. A tip satima titra po svakom detalju. Pa bi li umjesto standardnih srdela za ručak mogla ići neka ozbiljnija riba. Naravno da bi. Pa bi li se standardna ruta izleta mogla malo proširiti da gosti vide još neka mjesta. Naravno da bi. Tip je djelovao toliko zainteresirano da bi i iskusniji igrači od naše žrtve popušili priču. Na kraju se dogovara i cijena. Sve skupa, oko 15.000 kuna. Tip kaže: "Nema problema. Novci su samo papir", te se ode naći s ocem koji je na ručku s poslovnim partnerom da uzme lovu. Onda se vraća za pola sata s jednom djevojkom i sljedećom pričom: otac je otišao s frendom u obilazak splitske okolice, a cura koja je s njim mu je sestra. Novčanik joj je ostao u autu od starog, a mora uhvatiti bus do Metkovića, pa ako bi mu mogli posuditi 250 kuna. Kad se stari vrati, donijet će i tih 250 i onih 15.000. Vlasnik mu, naravno, daje lovu i tip odlazi.
Vlasnik ostaje na brodu s radnicima i čeka. I čeka. I čeka. Jedan sat, drugi sat, treći sat... A onda, naravno, počinje prolaziti sva stanja upravo prevarenog lika. Prvo, poricanje. "Ma doć će, sigurno. Možda sutra. Možda je stari zapeo negdi. Donit će lovu, sto posto!" Onda ljutnja: "Ubit ću ga! Zvat ću muriju! Ako ga ikad više vidin, mrtav je čovik!" Na kraju, naravno, rekapitulacija svih susreta i mirenje sa sudbinom. "Dakle, primio sam ga na brod, ugostija ga, tičjega mlika mu nudija, sve šta san ima na brodu mu da, skoro smo se pobratimili, mislija san da ću imat koristi od njega, a on je sve to radija samo da bi me čavla za jebenih 250 kuna."
P.S. Svaka sličnost između ovog scheme artista i pape Benedikta XVI. je slučajna.
