S obzirom na činjenicu tisuća radnih mjesta, primjerice, čistačica u školama i bolnicama, postaje jasnijim obuhvat namjerenog poslovnog zaokreta. Računica kojom se on tumači, pak, više je nego jasna: angažman vanjskog servisa u pravilu je nešto jeftiniji od održavanja kućne službe. Odgovor na pitanje zašto je tomu tako, ipak potiče na dodatnu procjenu opravdanosti. Radnici i sindikalisti, kao i neki analitičari društva, najčešće tvrde da se razlika u cijeni postiže nauštrb radničkih prava, statusa i, konačno, njihove plaće.
Najteže očuvati zajedništvo
"U dijelu takvih primjera, sindikat uspijeva zaštititi radnika, no većina slučajeva nije pozitivna", rekao je za Deutsche WelleTomislav Kiš iz Novog sindikata. Podsjetio nas je na odnos domaće aviokompanije Croatia airlines, koja se nekorektno ponašala prema vanjsko angažiranom kabinskom osoblju. Ipak, sindikat je radnicima priskočio upomoć, a i oni sami su bili dovoljno odlučni i uporni. "Bez toga ne ide, koliko god jak bio sindikat", nastavlja Kiš, "no baš je radnicima koji obavljaju manje i povremene poslove kroz agencije i slično, najteže očuvati dostatnu razinu te svijesti i zajedništva".
Spomenute privatne agencije za posredovanje između radnika i poslodavaca nisu zakonski pregovarački subjekt o kolektivnom ugovoru, koji pored Zakona o radu najviše štiti zaposlene. Stoga su radnici u takvom odnosu kudikamo izloženiji, a Kiš svjedoči da sama država prečesto diže ruke od njih. Tako 'outsourcanje' postaje jak medij prinudnog radničkog posluha. S druge strane, on napominje da postoje i djelatnosti kod kojih je takav rad uistinu praktičniji, i gdje nema realnih opasnosti od zloupotrebe, kao što su poslovi turističkih vodiča ili baby - sitterica.
A što kažu radnici?
Uz posredovanje Novog sindikata došli smo i do sugovornika koji su opisanom praksom najviše pogođeni. Zbog toga i želja da se u ovom članku pojave isključivo anonimno, da se javnim istupom ne bi ugrozili kod poslodavaca. Fizički radnik u Zagrebačkom holdingu, uposlen preko agencije, sudjeluje u radu Vodoopskrbe i odvodnje. Tamo ih je oko stotinu, uz približno tisuću stalno zaposlenih radnika. "Nama koji smo u toj kaši", rekao je za DW, "radno-pravni status je tema od najvećeg značaja. Strašno je ponižavajuće raditi s nekim tko ima osjetno veća prava i sigurnost, a naoko ste isti".
Već nekoliko godina, naš sugovornik je svaka dva mjeseca izložen reviziji ugovora, ima manju plaću, nema božićnicu ni naknadu za prijevoz, a godišnji odmor – posebna je priča. "Oni bi nas nakon tri godine, po zakonu, morali za stalno zaposliti, ako radimo u kontinuitetu. No, prije isteka roka, kažu vam da nema posla, pa trošite prinudno svoj godišnji, i još ste sretni kad vas nanovo pozovu na rad", prisjeća se on. Uz taj manevar, upao mu je u oko i drugi, sličan, budući da ih svake godine prebacuju iz jedne sastavnice holdinga u drugu, prikrivajući trag njihova očito trajnog angažmana.
Kao da nemaju majke
Starija gospođa, čistačica u poslovnim prostorima, zamolila je da se ne spominje ni mjesta na kojima radi. "Vi ne možete ni zamisliti kakav odnos sebi dopuštaju ljudi koji su vam nadređeni, kao da oni nemaju majke", rekla je, dodajući kako je nekoć bila u stalnom radnom odnosu, i kako zna što je izgubila. "Ali, nisam kriva za to, nisu me ni pitali."
Njezino iskustvo svodi se na također manja prava i naknade, na znatno više rada i napetosti u odnosu s pretpostavljenim osobama. "Tjeraju nas da radimo više nego što je ugovoreno, samo ako su u prilici", nabraja ona, "a muž mi je bolestan i nemam drugog izbora. Najviše me smeta što znam kakvi na mom znoju dobro žive, a oni ne rade ništa, samo nas nadgledaju i čuvaju svoje pozicije. Samo im je važno da mi nemamo više nikakva prava, jer baš o tome ovise te njihove pozicije. Mi smo vam, kao što ljudi vele, potrošna roba". Ova gospođa stoga misli da će joj ubuduće biti i još gore. http://www.dw.de/agencijski-radnici-u-hrvatskoj-su-potro%C5%A1na-roba/a-17465403
