Još malo vremena dijeli nas od početka školske godine koja će se zbog pandemije koronavirusa odvijati pod uistinu drugačijiim uvjetima. Još mnogo toga nije poznato, što naravno kod roditelja stvara dodatni stres, a kako mališane pripremiti za nastavu u drugačijim okolnostima i kako im olakšati uistinu drugačiju školsku godinu razgovarali smo s mr. spec Žanom Pavlović, profesoricom psihologije.
Kako dijete, pričamo o onima mlađima, do 5. razreda, pripremiti za polazak u školu, što bi mi kao roditelji trebali djeci reći i kako ih što bolje pripremiti za malo drugačiju školu? Koliko za djecu polazak u školu može biti pod ovakvim okolnostima stresan i kako im mi kao roditelji sve to možemo olakšati?
- Djecu treba pripremiti na početak školske godine u specifičnim uvjetima uz pridržavanje epidemioloških mjera (nošenje maski, održavanje fizičke distance, pranje ruku i dr.) na način kako to ona najbolje razumiju. Pri tome treba koristiti riječi koje su njima poznate i usmjeriti se na odgovorno ponašanje tj. poticanje odgovornosti prema sebi i drugima npr. "ti nosiš masku da zaštitiš mene, a ja nosim masku da zaštitim tebe“. Roditelji bi trebali imati informacije od škola i nadležnih institucija na koji način će izgledati ili barem početi školska godina. Pravovremena informacija prema roditeljima o načinu izvođenja nastave, pruža veću mogućnost prilagodbe djece na specifične uvjete školovanja. Upoznajte ih (ako imate tu informaciju) da će druga djeca i odrasli koje budu susretali u školi imati maske. Predviđanjem budućih događaja, smanjujete njihov stres i tjeskobu a povećavate osjećaj kontrole nad novom i nepoznatom situacijom.
Što je nekih 5 glavnih savjeta koji bi trebali u ovom trenutku reći djetetu?
- Usmjerite se na odgovorno ponašanje. Dopustite djeci da pitaju sve što žele. Budite iskreni, jer djeca cijene iskrenost. Utješite ih ako su uplašeni, tjeskobni ili tužni.Budite djeci dobar model.
Možemo li očekivati da će neka djeca imati i neke reakcije i promjene ponašanja? Je li ljutnja koja se može javiti kod djeteta normalna reakcija na sva zbivanja i što djetetu reći na sve to ?
- Možemo očekivati različite reakcije kod djece, otpora kod nošenja maski, zaboravljanja nošenja maski, treba ih podsjećati na to ali i osobnim primjerom pokazati nošenje maski i pridržavanjem drugih epidemioloških mjera. I ne samo da govorimo djetetu, nego da mu i osobnim primjerom pokazujemo da je to nešto što se zaista treba raditi.
Djeca imaju pravo na sve emocije u ovoj kriznoj situaciji, potrebno im je omogućiti da iskažu sve svoje osjećaje, strahove i brige, koje ne treba negirati i minimizirati, nego o njima razgovarati. Djeca mlađa od 6 godina ne trebaju puno detalja, poput iscrpnih informacija o globalnim prijetnjama bolesti.
Ako ne znate odgovor na neko pitanje, možete ga potražiti zajedno, reći da trenutno ne znate ali nemojte lagati. Djeca cijene iskrenost. Laž kratkoročno „rješava problem“ a dugoročno djeluje na gubitak povjerenja djeteta. Nemojte ih obasipati velikom količinom informacija, „teorijama zavjere“ ili neprestano izlagati vijestima s TV ekrana. Umjesto toga, razgovarajte o onome što mogu učiniti da ostanu zdravi npr. češće prati ruke, kašljati u lakat, vježbati, uzimati vitamine i zdravu hranu radi jačanja imuniteta i dr. Kod djeteta školske dobi vrijede ista pravila razgovora o koronavirusu s malo više informacija koje možemo zajedno potražiti na internetu ili pogledati vijesti i zajedno ih prokomentirati.
Djeca se izuzetno vole družiti, za njih je socijalni kontakt i igra osnova odrastanja pa kako im u svom ovom okruženju objasniti da možda i nije dobro da podijele sendvič s prijateljem ili zagrle najbolju prijateljicu? Ili jednostavno djecu moramo pustiti usprkos svemu da imaju normalno odrastanje?
- Djeci će biti teško objasniti pojam "fizičke distance", osobito mlađoj kojoj je fizičko istraživanje okoline uobičajeni način ponašanja, neophodan izvor učenja i komunikacije s okolinom. Objasnite im da se virus prenosi s čovjeka na čovjeka i da iz tog razloga moramo držati distancu. Mlađoj djeci sve možete pretvoriti u igru. Primjerice, pomozite im da osmislite pozdrav prijatelju koji ne uključuje fizički kontakt ili neka pjevaju pjesmicu koja traje 40 sekundi dok peru ruke i sl.
Mnogi roditelji zabrinuti zbog svega pa će možda i neki dijete zasuti brojnim zabranama – nemoj dirati tuđe stvari, nemoj se grliti s prijateljima, nemoj ….. Koliko je to pogrešan put?
- Jako zabrinuti, tjeskobni ili jako uplašeni i anksiozni roditelji prenose osjećaje na svoje dijete. Ono na neki način može preuzeti strah roditelja i ponašati se kao da je strah "njegov“. Kriza u svima nama izaziva osjećaj straha i nesigurnosti. Ne znamo što misliti ni kako reagirati uslijed potpuno nepoznatih, a često i nepredvidivih okolnosti. Kada se ujedine osjećaj neizvjesnosti, straha i opasnosti, naša potreba za uspostavom osobne emocionalne sigurnosti se pojačava. I djeci su potrebne jasne informacije o onome što se događa u skladu s dobi i mogućnosti razumijevanja kao i poruka da ih volimo i da ćemo uvijek biti tu za njih.
Iako djeca kao i mi odrasli već više od pola godine smo suočeni s postojanjem korone u našem društvu, što bismo prije polaska u školi kao roditelji još trebali objasniti o ovoj bolesti i na koji način?
- Prije nego što bilo što kažete, provjerite što djeca znaju o koronavirusu i pandemiji s obzirom na polugodišnje iskustvo. S djecom do šest godina razgovarajte što konkretno mogu učiniti da ostanu zdravi, primjerice češće prati ruke, vježbati, piti dosta tekućine, uzimati vitamine, zdravu hranu i sl. S djetetom školske dobi vrijede ista pravila s malo više informacija koje možete zajedno potražiti iz pouzdanih izvora. Obično više govorimo nego slušamo, neka sad bude drugačije. Nemojte ih obasipati velikom količinom informacija, "teorijama zavjere“ ili neprestano izlagati vijestima o broju zaraženih koronavirusom. Djeci su potrebne točne informacije što će se događati u školi. U ovom trenutku, najbolje što možemo pružiti djeci je iskrenost tj. ako nismo sigurni ili ne znamo neke informacije bolje je reći »ne znamo u ovom trenutku, znat ćemo tad i tad.
Posebna priča u cijelom ovu su prvašići, svi nekako pamte polazak u prvi razred, kako dijete pripremiti za prvi susret sa školom koji trebao biti ugodan i što manje stresan, a u ovom okruženju to će biti drugačije?
- Prvi dan škole poseban je događaj za sve učenike a osobito prvašiće. Roditelje a i djecu trebalo bi usmjeravati na pozitivne događaje koji nisu povezani s koronavirusom (novi prijatelji, učiteljica, radost početka škole, nove uzbudljive i zabavne školske aktivnosti…). Sve uobičajene aktivnosti obavljati uz pridržavanje epidemioloških mjera koje ne bi trebale biti u prvom planu već nužne kako bi zaštitili sebe i druge.
Nekako oni stariji učenici koji su već u pubertetu su često buntovni. Kako njima objasniti da trebaju paziti na sebe, a s time da paze i na starije članove svojih obitelji?
- Vrijedi isti princip kao i s djecom mlađe dobi, otvoren, iskren razgovor o neophodnosti pridržavanja epidemioloških mjera kako bi zaštitili sebe, svoje prijatelje i starije članove obitelji. Provjeriti koliko toga znaju i što misle o prevenciji širenja virusa, od koga su dobili informacije i kako se osjećaju. Budite dostupni za razgovor s njima, kad oni to žele.
Dobri primjeri su rad na projektima koji su usmjereni na očuvanje zdravlja u školskom i drugim okruženjima.
Za sada je poznato da ona najmlađa djeca neće morati nositi maske, a za one starije nije još donesena odluka. Ako ona bude na snazi, kako djetetu objasniti da zbog zdravlja je treba nositi?
- Djeci je važno objasniti zašto je maska potrebna i najbolje im je objasniti na neki konkretan način. Možemo prskalicu s vodom i šljokicama poprskati prema zidu s maskom i bez maske i vidjeti što se događa.
Ako već imaju iskustvo nošenja maske, dopustite i da vam kažu kako ih maska smeta, znoje se ispod nje, ili im je zagušljivo. Objasnite im da će ovakvi osjećaji ili stanja proći nakon nekog vremena i prilagodbe na nošenje maske. Prema nekim pedijatrijskim istraživanjima zbog porasta bilježenja asimptomatskih slučajeva zaraze djece koronavirusom, naglašava se važnost postepenog privikavanja djece na nošenje maski, ali bez korištenja prisile. Bilo bi dobro, djeci pokazati masku koju ćete nositi. Bilo bi najbolje, izraditi je zajedno s djetetom.
Dopustite igru s maskom, da je stave sebi ili vama na lice (pod nadzorom) ili omiljenoj igrački. Objasnite djeci kako nas samo nošenje maski neće zaštiti od virusa ako se ne budemo pridržavali i drugih mjera poput održavanja fizičke distance, redovitog pranja ruku i ne dodirivanja lica s neopranim rukama. Učenjem djece mjerama prevencije širenja koronavirusa učimo ih poštivanju pravila što je temelj preuzimanja odgovornosti u odrasloj dobi.
S obzirom na cijela priča s koronom traje već duže vrijeme smatrate li vi kao stručnjakinja da će cijela ova generacija djece biti obilježena cijelom ovom pandemijom i hoće li sve to ostaviti traga na njima u psihološkom smislu?
- Na odraslima je da ublaže posljedice pandemije koronavirusa i budu podrška djeci. Naravno, iz situacije krize možemo izaći jači i razviti veću psihološku otpornost kao osobe ali i kao obitelji. Možda nas ova situacija podsjeti na osnovne ljudske vrijednosti, humanost, iskrenost, pomaganje, povjerenje i toleranciju. Možda nas potakne na individualnu odgovornost i brigu o tjelesnom ali i psihičkom zdravlju. Djeca uvijek pamte ono što vežu uz jake emocije i ljude uz koje se osjećalo sigurno. Osjećaji su zapravo ti koji prizivaju sjećanja. Ljubav se kod djece mjeri prema količini pažnje koju su dobili. Svi oni trenuci u kojima je neka osoba ostavila sve drugo kako bi se igrala s njim, duboko su urezani u dječje iskustvo.
Koliko mi kao odrasli trebamo i po pitanju koronavirusa djetetu biti najbolji primjer i na koji način?
- Djeca nas gledaju i slušaju. Često kopiraju tj. koriste naše obrasce suočavanja sa stresom u svakodnevnim ali i kriznim situacijama. Iskoristite ovu situaciju krize, budite im bolji model, bolji jedni prema drugima, empatičniji, strpljiviji i tolerantniji. Sve su to važne životne lekcije, koje djeca mogu naučiti od nas. Biti optimističan, ne znači zanemarivanje opasnosti, već usmjeravanje na snage koje imamo i pozitivna iskustva koja smo stekli u sličnim situacijama. Biti pozitivan djeci u svim životnim situacijama a osobito u situacijama krize, je najviše je što mogu naučiti od nas.
