Porezi se, naravno, moraju plaćati, jer da nema poreza, ne bi bilo kakvog-takvog javnog zdravstva, školstva, bla, bla, bla... Sve nam je to Linić već puno puta na puno načina objasnio. Nešto za njega neugodnija tema vezana za ovo uvođenje reda nije samo činjenica da nas socijaldemokrati opet navlače na privatizaciju ili u nešto sofisticiraniju zamku (u kojoj će nas dokrajčiti dolazak na vlast njihovih prirodnih "protivnika", nasljednika i donositelja kaosa, HDZ-a), i što "čiste" privredu od nezdravog tkiva pa se tu uvijek zalome i kolateralne žrtve.
Daleko je jezivije naličje tog reda - stimuliranje ponašanja po principu "čovjek je čovjeku vuk".
Od tog ne zaziru više samo obrtnici i poduzetnici, već i porezni inspektori. Bijeda je počela tjerati ljude na zlonamjerno, osvetoljubivo, isljedničko ponašanje. Kao što je poznato, Porezna uprava iliti pripadajući joj porezni obveznici plaćaju drukanje.
Krv se cijedi s očnjaka
Obrtnici i poduzetnici koji podmiruju obveze svejedno sa strahom odlaze na posao jer nisu sigurni hoće li im netko od mušterija namjerno "zaboraviti" račun i za to ih prijaviti poreznoj inspekciji. Kazna od 15.000 kuna nije nikakva šala za nekoga tko je, primjerice, samozaposlen u vlastitom frizerskom salonu i ne može si priuštiti zaposlenika.
Jedna takva frizerka, koja iz spomenutih razloga nije dužna imati fiskalnu kasu, već porez plaća paušalno, imala je nedavno neugodan susret s mušterijom koja prije tretmana nije provjerila cjenik niti se raspitala koliko košta koja usluga. Kada joj je frizerka izdala račun, žena je pobjesnila, ali je platila i otišla iz salona. Nakon desetak dana, mušterija se vratila u salon i počela govoriti da račun nije dobila. Napustila je salon tek kad joj je frizerka istrgla iz knjige računa vlastitu kopiju računa za njenu frizuru i dala joj da je fotokopira. Što je ova smislila napraviti s tim računom, ni dan danas joj nije jasno, ali frizerka je ostala pod dojmom da će asistenciju u osveti za skupu frizuru potražiti u Linićevom ministarstvu.
Porezna inspektorica kojoj je nedavno pričala ovu priču i sama je pritom bila opterećena vlastitom poslovnom praksom utjerivanja fiskalizacije u kosti. Većina prijava Poreznoj upravi, po njenom iskustvu, dolazi od mladih ljudi bez posla i novca, bijesnih na čitav svijet i to izaziva depresiju kod onih koji joj se opiru kroz sve ove krizne godine. Krv se cijedi s očnjaka. Pokazuju to i ankete - da bi ministar Linić trebao stati jer je zatvorio pola države smatra samo četvrtina naših čitatelja, dok ostali misle da treba nagaziti još jače.
Zaštita 'naših' resursa od nas samih
"Uvođenjem reda" destimulira se, pak, iskorištavanje prirodnih bogatstava koja zasigurno ne bi nestala, kao što nisu ni do sada, a bila su dostupna za korištenje u nekomercijalne svrhe.
Ljudi prijavljuju sugrađane koji odlaze na pecanje, pa oni koji pecaju čak i u mutnim rijekama iz razonode plaćaju kazne. "Uvodi se red" u branje divljih šparoga i gljiva u šumama, plodovi se radije prepuštaju truljenju. Iako su šume naš zajednički i navodno nedodirljivi resurs, sve je rigoroznije kažnjavanje ljudi koji u njih zalaze da bi pokupili drvo za ogrjev, iako oni na taj način i bez angažmana radnika Hrvatskih šuma čine šume čišćim i prohodnijim. Rezultat toga je da su pojedini dijelovi koji su služili kao odmorište i bijeg u prirodu zarasli u neprohodno granje i mladice drveća. A razlog je, naravno, poskupljenje drvne građe za ogrjev koje je protivno logici postalo praktički neisplativije od plina.
Nadalje, iako smo dobrano zagazili u 21. vijek, događaju nam se problemi kakve nismo imali prije 20-ak godina. U pojedinim slavonskim selima zamrli su javni arteški bunari, duboki po nekoliko stotina metara, iz kojih su seljani desetljećima uzimali vrhunsku pitku vodu. Službeni je razlog zagađenje, ali kako da se ono olako prihvati kad znamo da današnjom tehnologijom pitku vodu, na ekstremni primjer, možeš dobiti iz mokraće? Ili vrijeme opet ide unazad ili je potrebno stimulirati navikavanje ljudi na to da se svaka kap vode plaća, što znači priključivanje na vodovod u kojemu je uveden red i pripadajući mu sustav naplate.
Antipatični i liječniku stran pacijent je zdrav pacijent
Liječnike se, pak, namjerava stimulirati bonusima da ne propisuju previše bolovanja (i istovremeno im se prijeti da ne smiju zlorabiti tu dodatnu zaradu), iako nekome od svojih pacijenata mogu nanijeti prilično ozbiljnu štetu. Ali državi je na taj način jednostavnije uvesti red nego da se, kao što je tim povodom predložio Hrvoje Minigo iz Hrvatske liječničke komore, bavi razlozima zašto radnici bježe na bolovanja.
Ne interesira je puna zaposlenost, prljavi atavizam komunističkog mraka, jednako kao što je ne zanima ni činjenica da velika nezaposlenost ima svoje naličje u preopterećenosti onih koji jesu zaposleni.
Rat svih protiv svih
Naravno da i u kaosu stradaju mnogi koji su najmanji problem ovog društva. Ali ovakvo "uvođenje reda" u društvenom uređenju u kojem živimo danas se jednako tako prelama na onima koji su to najmanje zaslužili. Para je sve manje, a poticanje glodanja među ljudima, konkurencije i prevladavanja drugoga za vlastiti račun, može nas odvesti samo u osuvremenjeni fašizam, ako već nije.
To je možda najbolje artikulirao po hrabrosti i pameti rijedak nogometaš na ovim prostorima, Ivan Ergić, u intervjuu objavljenom naLupiga.com-u. Izjavio je kako je njemu "više nego jasno da je fašizam uvijek ništa drugo nego kapitalizam doveden do svojih krajnjih granica". On kaže i sljedeće:
"Kapitalizam nije samo doveo svijet na rub ekonomske katastrofe, već i na rub klimatske katastrofe. On ne uništava čovjeka samo na esencijalnoj razini, dakle njegovo dostojanstvo i ljudskost, već i na čisto egzistencijalnoj".
Laže li?
