Francija Šoru u Mircama na Braču svi poznaju kao onoga koji je uskrsno na "Tinu". No dana kada je ga je spasila posada Jadrolinijinog trajekta "Tin Ujević", uopće se ne sjeća, piše Slobodna Dalmacija.
U Supetar je došao kako bi dočekao suprugu Editu, brod je pristao, putnici su izišli, Edita je sjela u njihov auto, Franci je ušao u trbuh broda, uzeo pakete i krenuo prema izlazu iz garaže. Nekako je čudno zateturao, da bi nakon 20 metara pao na pod, prisjeća se posada. Odmah su skočili u pomoć, okrenuli ga na bok, izvukli mu jezik, shvatili u sekundi da nije posrijedi epileptični napad nego nešto puno ozbiljnije.
"Nije disao, pulsa nije bilo, znali smo odmah da je riječ o srčanom udaru i da su iduće sekunde odlučujuće. Do dolaska supetarskog liječnika morali smo ga oživjeti, nismo smjeli dopustiti da mu mozak ostane bez kisika jer bi to bilo kobno", opisuje posada s "Tina Ujevića".
'Već u toj sekundi je bio klinički mrtav'
"Kako je pao tako mu se tijelo počelo kočiti, ruke, noge, čeljust; kolegu timunjera je u tom grču dobro ugrizao za prst dok mu je vadio jezik. Te je sekunde Franci, kasnije smo mu saznali ime, bio već klinički mrtav. Trojica članova posade odmah su počela s reanimacijom, masažom srca i kako bi ono prokucalo čuo bi se duboki teški hroptaj, pokušaj hvatanja zraka. Svakih 15-ak sekundi srce bi opet stalo, tako nismo prestajali s masažom", dodaju.
Dr. Marčelo Štambuk i sestra Marija Glavinić, odmah po dojavi s broda liječnikovim osobnim autom pojurili su prema luci. Liječnik je 'dizao' Francija defibrilatorom nekoliko puta, na četvrti je, kaže, reagirao. Na gliseru za Split Franciju se stanje stabiliziralo, ali svejedno Editi je to bila najdulja, najteža vožnja u životu.
U sekundi mi se odvrtio život pred očima
"Kad san ga vidjela na brodu u sekundi mi je prošao život, ko vrtuljak. Slike kad smo se upoznali, vjenčali, ja zatrudnjela, rodila se djeca, unuče... Onda san promislila kako ću dalje bez njega", prisjeća se supruga.
Testiranje u splitskom KBC-u je pokazalo da mozak nije pretrpio oštećenja, ali zato jesu krvne žile. Uslijedila je operacija, četiri dana inducirane kome. Franci se probudio, a Mirca, to malo misto koje diše kao jedan, odahnulo, zapljeskalo.
"Očito nešto od gore ima sa mnom drugačiji plan, daje mi još neku misiju kad sam sve ovo preživio. Nije mi još došlo vrijeme za otići na onaj svijet. I tako, tu sam opet, sad ću slaviti dva rođendana, sljedeći mjesec 55. i još ovaj novi kad su me oživjeli", kaže Franci.
'Ma kakvi junaci, mi smo samo profesionalci'
Čim je uhvatio malo snage i osovio se na noge, on i Edita su se uputili u supetarsku luku dočekati "Tina Ujevića" i njegovu posadu. Sa svakim se rukovao, svakome je zahvalio. Taknuli su ga, kaže, u srce.
"Jedan od njih mi je ovako rekao: 'nije nama bitno je li nam na brodu najgori bijednik ili predsjednik. Naša je dužnost kao mornarima da mu spasimo život'. Kako da im zahvalim? Što se mene tiče, oni su junaci", kaže. No posada na to odmahuje rukom. "Ma kakvi junaci. Mi smo samo profesionalci", kažu.
