Ovaj čuveni dio predsjedničke zakletve "Tako mi Bog pomogao" već
je dugo predmet jedne ustavne tužbe za koju je danas konačno
donešen pravorijek. Tužbu su 2009. pokrenula trojica hrvatskih
državljana tvrdeći da ih taj poklič dovodi u nejednak položaj
pred zakonom s vjernicima jer ih se primorava da izgovaraju
riječi "tako mi Bog pomogao" iako oni nisu vjernici.
Ipak, nakon 8 godina mudrovanja sedmero sudaca ustavnog suda
zaključilo je da ta rečenica ne ugrožava ateiste i agnostike,
niti dovodi u pitanje sekularnost republike Hrvatske. Dvoje
sudaca imalo je izdvojeno mišljenje.
"Ustavni sud je zaključio da te riječi ni na koji način ne dovode u pitanje sekularnost hrvatske države. Riječi Tako mi Bog pomogao nisu u nikakvoj vezi s religioznim opredjeljenjem izabranog predsjednika, i niti mogu predstavljati religiozno opredjeljenje predsjednika pa time ne ugrožavaju njegova eventualno drukčija uvjerenja", izjavio je za RTL Direkt Miroslav Šeparović, predsjednik Ustavnog suda.
Dosta zanimljivo tumačenje da riječi "Tako mi Bog pomogao" nemaju veze s religijskim uvjerenjem onoga koji ih izgovara, pa je u RTL Direktu gostovao jedan od onih koji ih je i izgovarao na predsjedničkoj prisezi, a izjasnio se kao agnostik, pri tome je i pravnik dakle vrlo relevantan sugovornik za ovu temu, bivši predsjednik Ivo Josipović.
Kako vi tumačite ovo objašnjenje Ustavnog suda da pozivanje na Boga nema veze s vjerskim uvjerenjem onoga koji polaže zakletvu i da ne ugrožava sekularnost države?
Ja kada sam bi u u prilici polagati prisegu ja sam bez pogovora poštivao zakon i smatrao da je to više izraz kultrurološke tradicije, nego što je izraz mog vjerskog opredjeljenja. Naravno da cijelo razumijevanje stvari ovisi o kontekstu, mislim da je tada bio jedan kontekst, a da je danas drugi. Sutra bih možda postupio drugačije, ne znam, ali mislim da je Ustavni sud stao na pola puta. Naime, on je dao prihvatljivo obrazloženje da takva formulacija ne nagriza sekularni karakter države. Ali Ustavni sud je morao voditi računa da možda sutra budemo imali izabranog predsjednika ili predsjednicu koji će drugačije gledati na to. I mislim da je s aspekta vjeroispovijesti i slobode savjesti Ustavni sud mogao napraviti nešto drugo. Da se ne ukida ta odredba u zakonu, ali da kaže da temeljem neposredne primjene odredbi ustava o slobodi vjeroispovijesti i slobodi savjesti da bi izabrani predsjednik mogao otkloniti taj dio prisege.
Vi ste agnostik, dakle na pola puta između vjernika i nevjernika, vama je recimo svejedno, ali što ako se dogodi da ju jednom doista mora izgovorit čisti ateist, može li on odbiti izgovoriti te riječi ili što?
Ja inače nisam na početku mandata želio antagonizirati društvo i vi znate da je moj mandat i na domaćem i na stranom planu bio posvećen pomirenju i razumjevanju drugih i drukčijih.
Ali, uistinu da dođe neki ateista može li on odbiti izgovoriti tu rečenicu i može li postati predsjednik?
Neposrednom primjenom Ustava, dakle njegovog osobnog prava na slobodu vjeroispovijesti on bi mogao reći da ne želi izgovoriti te riječi i da ga to ne bi spriječilo da postane predsjednik. Bilo bi dobro da zakonodavac promjeni zakon da kaže da je ovo izvorni tekst, ali da oni koji s tim imaju problem to ne moraju to izgovoriti.
Na drugim poljima kako tumačite stanje u državi, je li sekualrnost ugrožena
Mi smo u u ozbiljnom valu zadešnjenja i tu neki krugovi vezani i za crkvu i oko crkve, naravno ne svi, rade određeni pritisak na one koji nisu vjernici to vidimo i po udžbenicima, u školama, u javnom prostoru... A vidite i što radi biskup Košić, svima je jasno.
