Iako kod nas, barem do sada, nije bio službeno zabilježen slučaj otmice ili trgovanja ljudi u svrhu odstranjivanja organa, odnosno ilegalne transplantacije, prisutni su drugi oblici trgovanja ljudima, najviše u seksualne svrhe, ali i zbog prisilnog rada i obavljanje ilegalnih radnji.
Sa žrtvama trgovine ljudima u Hrvatskoj i Europi, a najviše u Londonu, radila je časna sestra Stanka Oršolić iz organizacije Redovnice Europe umrežene u borbi protiv trgovanja ljudima i iskorištavanja (RENATE).
U Hrvatskoj porast u identificiranju žrtava
Kaže da je u Hrvatskoj situacija prilično specifična i da se u zadnje tri godine bilježi porast u identificiranju žrtava. No, osnovni je problem što je i dalje vrlo mali broj žrtava trgovine ljudima otkriven. U zadnje tri godine u Hrvatskoj je zabilježeno 105 žrtava trgovine ljudima, dok je u 2002. godini, od kada se počeo bilježiti broj identificiranih žrtava, do 2013. ukupno bilo 147 žrtava što je svojevrsni uspjeh institucija, drži Oršolić.
"U Hrvatskoj je slučaj internog trgovanja što znači da su žrtve domaći stanovnici, no bilo je i radne eksploatacije pa su radnici bili iz drugih također siromašnih područja. To su uglavnom žrtve iz bivše Jugoslavije, posebno iz Srbije, BiH i Crne Gore. U Hrvatskoj se prvenstveno žrtve seksualno eksploatiraju, radi se o 80 posto slučajeva, potom se eksploatiraju za rad što je postao trend. Prisilna eksploatacija može biti prisilni rad, neplaćeni rad i iskorištavanje ljudi budući su slabijeg obrazovnog statusa ili u svojoj okolini nisu našli adekvatni posao. U potrazi za boljim životom i poslom naišli su na tvrtke koje zapošljavaju ljude time da im ne isplaćuju plaće ili su potplaćeni, imaju loše radne uvjete ili pak nemaju ljudske uvjete stanovanja i prehrane", kaže Oršolić.
Tvrdi da se u svakom dijelu svijeta mogu naći žrtve trgovine ljudima. Kao primjer ističe našu obalu koja je problematična tijekom turističke sezone kada su velike fluktuacije ljudi i turista, ali i veliki gradovi, poput Zagreba, gdje operiraju kriminalne skupine.
"Problematični su i gradovi u kojima postoje određene problematike kao što je nezaposlenost mladih, iako najviše ovisi o kriminalnim skupinama koje gledaju gdje mogu ostvariti najveći profit. Zaključno su u svijetu to metropole, obale i siromašna mjesta odakle se žrtve regrutiraju, a onda se dalje šalju u različite države. Problem EU je što su granice otvorene pa je fluktuacija žrtava iz jedne u drugu državu puno lakša i jednostavnija", kaže Oršolić i dodaje da je porazan podatak koji govori kako se samo jedan do dva posto žrtava spasi iz ralja trgovanja ljudima.
Rizične skupine djeca, mladi i starije osobe
"Ne postoje podaci o broju ubijenih osoba koje su bile žrtve trgovanja ljudima ili onih koji su se među njima ubili. Najrizičnija skupina za trgovanje ljudima su djeca i mladi, ali i starije osobe. Posebnu pažnju trebaju obratiti mladi koji odlaze raditi van granica Hrvatske. Trebali bi dobro utvrditi gdje idu i koji su im točni uvjeti rada", poručuje Oršolić.
Voditeljica službe rada s mladima u Gradskom društvu Crvenog križa Split Silvana Nikolić priznaje da kroz predavanja za nastavnike i radionice za učenike provode prevenciju te su im ciljana skupina polaznici četvrtih razreda srednjih škola zato što uskoro odlaze na maturalne ekskurzije ili na tržište rada ako se radi o učenicima strukovnih škola.
"Nastojimo ih ne preplašiti nego ih informirati da taj fenomen postoji. Nastojimo ih upozoriti, dati neke načine kako da se samozaštite i koje mjere opreza da poduzimaju. Upoznajemo ih kako se žrtve vrbuju i uvlače u lanac trgovanja ljudima, upoznaju se sa samom dinamikom procesa, oblicima eksploatacije. Uvijek kombiniramo različite metode rada, grupne diskusije, izlaganja, prikažemo im neke od filmova iz produkcije Crvenog križa. Imamo širok spektar materijala kojima možemo informirati i senzibilizirati javnost", kazala je Nikolić i otkrila da mladi sve to prihvaćaju sa zanimanjem.
"Obzirom na velike migracije na tržištu rada, mogućnosti traženja posla, školovanja i stipendija u inozemstvu mislim da je jako dobro da mladi ljudi i to znaju, osobito na način na koji oni danas najčešće komuniciraju, a to je preko interneta", zaključila je Nikolić.
Ilegalno tržište organima
Po podacima Vijeća Europe i UN-a na godišnjoj razini se u svijetu obavi 97 tisuća legalnih operacija, a do ilegalne transplantacije dolazi zato što samo u SAD-u 100 tisuća ljudi godišnje ima potrebu za transplantacijom pa srazmjer između potreba i raspoloživih organa otvara prostor za ilegalno trgovanje. Ljudima se u svijetu svugdje trguje, no najčešće u SAD- u, Iranu i na Kosovu. Počinitelji su otmičari, prijevoznici, progonitelji, ali i oni uključeni u proces - liječnici, policija i carinici. Osim nedostatka organa i dugih lista čekanja za transplantaciju razlozi trgovanja ljudima u svijetu su među ostalim i razni obredi, što je primjerce zabilježeno u Ugandi te krajnje siromaštvo i novac.
Najviše se trguje bubrezima, jetrom, srcem, plućima, gušteračom, spolnim stanicama, krvlju i spermom, a žrtve su izgubljeni, napušteni, nemoćni, sami, ali nerijetko i zatvorenici. Procjena je da na godišnjoj razini oko 800 tisuća ljudi postane žrtva trgovine ljudima, a godišnja dobit od trgovanja ženama zbog seksualnog iskorištavanja veća je od 12 milijardi američkih dolara.
Za kazneno djelo ropstva hrvatski sudovi mogu izreći zatvorsku kaznu od šest mjeseci do 15 godina, za trgovanje ljudima od godine do 15 godina zatvora, dok za trgovanje dijelovima ljudskog tijela i ljudskim zamecima počinitelj može dobiti od godinu do 10 godina zatvora.
