Provokacija kao umjetničko izražavanje stavova ili jeftin trik kojim glavni protagonisti glazbe, filma, kazališta ili oglašivačke industrije privlače konzumente i sakupljaju bodove?
"Svako društvo vjerojatno u svakoj grani umjetnosti zahtjeva određenu vrstu provokacije, a ta je provokacija provokativna ovisno o tome koliko udara na te nekakve neuralgične točke u društvu", smatra glazbeni kritičar AleksandarDragaš.
Glazba je jedno od najplodnijih polja za sijanje provokativnog sjemena, a Severina odavno zna kako skrenuti pozornost na sebe. Molitve su joj uslišane, a nije bila ni prva ni zadnja koja je posegnula za Bogom i crkvom.
Prvi album GoranaBareta nakon 13 godina kreativne pauze predstavljen je kontrverznim spotom za 'Teške boje'. Nije Bare Isus, a ni Mrle iz Leta3 papa, pa su svejedno na sebe navukli bijes katoličke crkve.
Ista se, puno prije, pobunila zbog Madonne, a etiketu kontroverznih zaslužili su i mnogi strani glazbenici, od ErykahBadu, preko sotonistički nastrojenog MarylinaMansona do Laibacha koji je provociranje nacizmom podigao na novu razinu.
YouTube ih je skidao, dežurni dušebrižnici osuđivali, a publika obožavala. No je li sve danas toliko strašno i nužno ako su ljudi već lagano oguglali na sve vrste senzacija?
"Lako je bilo shvatiti zašto su možda Doorsi s tim što je Jim Morrison izveo na stageu svojedobno, zbog čega je završio u pritvoru ili zamalo u zatvoru, zašto je to bilo provokativno. Danas ne razumijem da nekome MileyCyrus na nekakvoj kugli može biti provokativna. Ajde recimo mogli bismo govoriti o tome da se LadyGaga zna poigravati s tom vrstom provokacije na način na koji se u osamdesetima poigravala Madonna", smatra Dragaš.
Zadiranja u umjetničku slobodu i njezinog kritiziranja nije ostalo lišeno ni kazalište. Kultni film 'Fine mrtve djevojke' preselio je na daske, a plakat za predstavu postao trn u oku zagrebačkim horalista. Zbog dvije zagrljene bogorodice katoličke udruge su tražile uklanjanje plakata i ispriku autora koji je lezbijskim poljupcima, seksom i tabuima htio isprovocirati reakciju i prosvijetliti naciju.
"Bilo kroz Fine mrtve djevojke, bilo kroz film, bilo kroz plakat za spomenutu istoimenu predstavu ili recimo to što rade Let 3 da to i jesu smislene provokacije umjetnosti koje doista tangiraju", kaže Dragaš.
"Tada je Hrvatska bila drugačija, deset godina nakon toga otišla je u nekom čudnom smjeru. Bit će zanimljivo vidjeti ove mjene koje se događaju", kaže redatelj DaliborMatanić.
A dogodilo se svašta. 'Svećenikova djeca', prvo na filmu onda u kazalištu, govore o župniku koji u službi nataliteta buši kondome. U jednoj drugoj priči, onoj iz slavne Benettonove kampanje svećenik petlja s časnom. Vjera, nasilje, seksualne preferencije i gola tijela neiscrpan su i bezvremenski način provociranja i skretanja pozornosti na sebe.
"Ono što bi ja volio vidjeti je da se stvori nekakva politička snaga ili da glazba postane ponovno faktor koji može motivirati ili pokrenuti široke mase ljudi, zbog sociološko političkih ili ekonomskih razloga", kaže Dragaš.
Danas, kada je sve već viđeno, je i sve teže isprovocirati, a da to uistinu ima smisla. Provokacija je nekako iz kontrakulture prešla u mainstream, pa tako često postaje samo instrument PR-a za sakupjanje klikova, fanova i sekundi u medijima, umjesto da možda posluži kao pokretač društvenih promjena.
