Nitko nije nezamjenjiv, pa ni guverner Željko Rohatinski. Pogotovo ne on. Sam je u Hrvatskoj narodnoj banci pridonio situaciji polaganog odrastanja i sazrijevanja svog vjerojatnog nasljednika Borisa Vujčića. To da u idućih nekoliko ključnih mjeseci središnjom monetarnom vlašću neće dominirati bezvlađe i borba za fotelju guvernera, valjda je jedina dobra vijest u jučerašnjoj objavi.
Bilo bi potpuno legitimno, naime, da Vlada na čelu sa Zoranom Milanovićem zaključi da za provođenje ekonomske politike koju su si zacrtali Rohatinski nije dovoljno dobar partner. Bilo bi da ova Vlada ima definiranu ekonomsku politiku i da je premijer izašao pred javnost, idealno bi bilo u društvu dosadašnjeg guvernera, i to jasno rekao i argumentirao. Ali niti Vlada ima čvrstu viziju kamo želi ići i na koji način, niti je objava važne vijesti, u trenutku kad Hrvatska istražuje nove dubine krize, izvedena na način da proizvede što manji potres.
Dok se vrijeme gubilo na spinanje...
Dok je Zoran Milanović gubio vrijeme u spinanju i pripremanju medijskog terena za reći Rohatinskome zbogom, guverner je još jednom pokazao da ona nagrada za najboljeg komunikatora, koju je, unatoč otegotnoj govornoj mani, uvjerljivo odnio još 2008., bila itekako zaslužena. Prije nepunih mjesec dana na konferenciji u Opatiji kantom ledene vode zalio je i Milanovića i njegovog glavnog ekonomskog stručnjaka Slavka Linića. Dok su oni još sanjali o rastu BDP-a, Rohatinski im je hladno poručio da njega neće biti, uz opasku da je u Hrvatskoj u prvom kvartalu ove godine palo sve što nije trebalo pasti.
Zakucavanje
"Pala je industrijska proizvodnja, zaposlenost, građevinski sektor, smanjen je izvoz, a jedino raste inflacija", rekao je tada Rohatinski te objavio procjenu HNB-a da će stopa inflacije ove godine biti visokih 3,5 posto, a pad BDP-a do kraja godine jedan posto.
Bilo je to prvo obraćanje guvernera od dolaska nove ekipe na vlast. Linić se tada još uvijek držao projekcije o rastu BDP-a do kraja godine i poruke da Vlada ima osam mjeseci da demantira guvernera. A Milanović je s objavom loše vijesti zakasnio nekoliko tjedana, pa ju je narodu obznanio tek na prošlotjednoj sjednici Vlade. Jedan nula za guvernera.
No, ni ova epizoda, čini se, nije bila dovoljno poučna za premijera, pa je otežući s objavom većini znane činjenice da s guvernerom nema zajednički jezik još jednom prepustio svjetla pozornice Rohatinskom. Savršena prilika za postizanje još jednog zgoditka.
Medijska spretnost
U ponedjeljak je Rohatinski iskoristio prezentaciju istraživanja Svjetske banke, na koju su pozvani predsjednik države, čelni ljudi Vlade, parlamenta i Narodne banke, kako bi objavio vijest da odlazi. Medijski spretan, kakav već jest, kurtoazno je izrazio uvjerenje da će Hrvatska s novim guvernerom pronaći put, zahvalio se javnosti na podršci i – uvalio kajlu Milanoviću. Svima je, naime, dao do znanja da premijer nije smogao snage, hrabrosti, pristojnosti ili čega već da mu nakon 12 godina mandata u lice kaže kako ga više ne želi. Nije to, naravno, rekao tako, nego je objašnjavajući svoj odlazak naglasio da ga je premijer nazvao i telefonski mu priopćio da ne mogu dalje surađivati te da mu ne želi dati treći mandat. Na upit koji su razlozi, sve je poslao Milanoviću po objašnjenje.
Ni pisma ni razglednice
A od premijera i dalje ni pisma ni razglednice. Tek neslužbene informacije iz Banskih dvora da je vjerojatni nasljednik guvernerov dugogodišnji suradnik Vujčić, s kojim je, tvrdi se, premijer u dobrim odnosima.
Tumačenja znači li to zaokret ili kontinuitet u monetarnoj politici krenula su iste sekunde. Napisani su portreti jednog i drugog, oprezno izneseni stavovi o tome što nas čeka u neposrednoj budućnosti. Oglasili su se svi osim onog od kojeg se to očekivalo i onog čije bi oglašavanje u ovom trenutku bilo korisno i prekinulo nepotrebne te, što je još gore, štetne spekulacije.
Šlamperaj
Hoće li nam, kao u slučaju ekspresne smjene Vladimira Ferdeljija, reći samo "sorry" ili će, kao u slučaju odlaska Zlatka Komadine, štetu nastojati minorizirati? Na odgovor ćemo, čini se, morati još pričekati. No, kad on i stigne, ostat će činjenica da je smjenu guvernera, koji je, unatoč tome što mu je ugled uzdrman aferama, kritikama da je suodgovoran za kaljužu u kojoj se nalazimo te činjenicu da nam životima upravljaju inozemne banke, izveo neviđeno šlampavo. Gore od toga bilo bi jedino da je o tome Vlada objavila status na Facebooku ili vijest zatvitala. Iskustva govore da je čudo što nije. Možda su dečki s Fejsa bili na pauzi.
