Pula iščekuje referendum o privatnoj gradnji pored najviđenije svoje javne šetnice uz more, najavljen za 9. listopada. Ona je drugi grad u Hrvatskoj čiji stanovnici posežu za tim mehanizmom demokratskog odlučivanja. Prije toga smo nečemu sličnom svjedočili u Dubrovniku 2013. godine. Štoviše, toliko sličnom da je pojedine aspekte cjelokupnog procesa bilo moguće predvidjeti još kad se proljetos tek počelo govoriti o mogućnostima takvog raspleta.
Pokraj pulskog Lungomara planirano je dizanje luksuznog hotela s osam etaža pod investicijom Dragana Šolaka, srpsko-švicarskog tajkuna koji u RH inače posjeduje televizije N1 i Novu TV. Potonja činjenica mogla bi predstavljati razlog zbog kojeg se velika većina domaćih medija drži spram tog projekta prilično nekritički. Uglavnom, očito je da hotelijerski biznis tu računa s blizinom mora kao vrijednošću lagodno pridodanoj pansionskoj ponudi.
NIje bilo kakva šetnica
No tamošnji Lungomare nije bilo kakva šetnica, nego javno dobro koje su svojim rukama svojevremeno gradile čitave generacije žitelja Pule. Ne treba posebno objašnjavati da to mjesto ne bi, s komercijalnim sadržajem ovećih razmjera, više nikad bilo isto. Sad se na mjestu zacrtane gradnje nalazi stari sportsko-rekreacijski centar čije je zemljište s dijelom okolnih parcela privatizirano još prije par desetljeća, ali u krajnje sumnjivim okolnostima.
Uz navedeni medijski tretman, druga se paralela s dubrovačkim slučajem, u kojem su investitori pod krinkom razvoja golferskog sporta kanili apartmanizirati brdo Srđ, tiče pak političke podrške. Tako je u Dubrovniku zbog potpore projektu bila zasnovana čitava jedna transpartijska organizacija, s kraja na kraj političkog spektra, nazvana Dubrovački dogovor. Pula nije dotle formalizirala proces, ali su se oko iste pozicije također okupili gotovo svi.
Drugim riječima, gradnju podržavaju jednako nezavisno-kandidatski gradonačelnik Filip Zoričić, te SDP i HDZ, uz manje partnere. Proljetos su Zoričić i SDP istisnuli stranku Možemo! iz vladajuće lokalne koalicije upravo zbog Šolakova interesa. "Ta struja naočigled stoji uz bok vlasniku predmetnog zemljišta, a na drugoj smo svi ostali koji se ne slažemo s tim nakanama, pa i ova udruga", rekla nam je Breda Bizjak, predsjednica Društva arhitekata Pule (DAI-SAI).
Niz rješenja
"Pripisuju nam protivljenje razvoju, ali i da širimo neistine o detaljima gradnje. A problem je u nizu rješenja u prostorno-planskoj dokumentaciji tj. Urbanističkom planu uređenja 'Lungomara', čime se omogućuje npr. gradnja dodatnih plažnih objekata. I to na 140 do 5400 kvadrata bruto građevne površine na dvije etaže", kaže ona, dodajući kako je, uz toliko betona i nove infrastrukture, jasno da će Pula na koncu ostati bez šumice uz Lungomare – prvi red do mora.
DAI nastoji upozoriti da investicijski program turističke namjene ne smije spadati u taj dio Pule koji je oduvijek bio rekreacijska zona i šetnica otvorena za sve kao najjavniji dio grada. "A hotel s pet zvjezdica uz more", nastavila je Bizjak, "ne ide bez plaže. Predstavnik vlasnika je već naglasio da je zainteresiran i za koncesiju na kupalište Valkane ili Gortanova. U svjetlu nadolazećih promjena Zakona o pomorskom dobru, to nam je dodatni alarm."
"Sve ukazuje na to da se dotično javno dobro izmiče van dosega stanovnika Pule. Znamo da se na koncesioniranoj plaži praktično ne može biti ako ne unajmite ležaljku. Mnogima to jednostavno nije financijski dostupno. Sve drugo su šuplje priče kojima se nastoji zavarati javnost", zaključuje Breda Bizjak. No popis raznih strateških i taktičkih pritisaka iz smjera ulagačeva interesa i njegovih političkih podržavatelja ne staje na tome.
Investitor ih tužio zbog – klevete
Naime, predvodnike građanske Inicijative za referendum je investitor tužio zbog – klevete. Pravorijek ostaje na brigu nadležnog suda, ali tužba ima određeni efekt već sad. "Umjesto da se bavimo kampanjom, moramo proučavati pravnu situaciju. S druge strane, investitor i jedno državno ministarstvo poručuju da će rezultat referenduma biti u svakom slučaju bespredmetan", rekao nam je Aleksej Orel, jedan od dvojice tuženih iz Inicijative.
Da pojasnimo: ako investitor zatraži i dobije lokacijsku dozvolu za projekt već prije referenduma, ishod glasanja navodno će biti nebitan. "Na primjeru Srđa se tvrdilo isto", napominje Orel, "ali se pokazalo da nije tako. Ima tu više momenata u nadležnosti raznih ministarstava. No ljude se nastoji obeshrabriti. Ne znam zbog čega bi inače investitor odjednom zakupio gotovo sva mjesta u Puli za jumbo-plakate kojima reklamira projekt."
"Ogled je neravnopravan po više osnova. Dok smo mi obavezani na pravila Državno-izbornog povjerenstva, oni imaju svoja, poduzetnička. U razdoblju od kraja prikupljanja potpisa 11. lipnja do 5. rujna i odluke gradskog vijeća o datumu referenduma, nismo imali pravo na skupljanje sredstava za kampanju. Investitor je dotad već odmaknuo sa svojim aktivnostima. Za njega ne vrijede nikakva ograničenja", tvrdi Aleksej Orel.
Popis sličnosti s onim prvim lokalnim referendumom u RH može se zaokružiti podatkom da je i u Puli investitor najavio, ako ne dobije pravo na gradnju, tužbu protiv države na međunarodnom arbitražnom sudu. Tada je od Hrvatske potraživano čak pola milijarde eura odštete. No kao i s procesom za klevetu, obično je riječ o tzv. SLAPP-tužbama. Notorna je to praksa u globalnim razmjerima zadnjih desetljeća, radi zastrašivanja protivnika.
Ipak, najveći bi problem za građane Pule mogao na kraju također biti isti kao što je bio u Dubrovniku. Odluka na lokalnom referendumu je obavezujuća za vlast samo ako je glasanju pristupilo više od 50 posto građana s prvom glasa. Toliko ih ne izlazi ni na parlamentarne izbore, pa je sasvim jasno da je već ta javna odredba nastrojena fatalno protiv volje građana. I to čak prije negoli dođemo do metoda privatnog investitora.
