Razgovaraju li uopće Damir Vanđelić, šef Fonda za obnovu potresom razorenih područja, i Darko Horvat, ministar prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, dvije ključne osobe za obnovu, imaju li sastanke na kojima sjednu pa raspravljaju i rješavaju probleme, nazovu li se telefonom…Ili smo osuđeni na čitanje njihovih šifriranih poruka kroz solo medijske nastupe?
Godinu i pol nakon velikog zagrebačkog potresa, pola godine nakon petrinjskog, redaju se intervjui u kojima Vanđelić optužuje Horvata da je njegovo ministarstvo "usko grlo", da Fond zbog toga "radi u leru", a onda Horvat njemu poručuje da bi Fond trebao biti "generator paljenja motora bagera koji bi se trebali pojaviti konkretno na terenu". Svatko nudi i svoje brojke, Vanđelić tvrdi da iz Ministarstva dolazi premalo odluka, a onda opet, da će, ako dođe puno odluka, nastati i kod njega "usko grlo".
Vanđelić također sada otkriva i da je Zakon o obnovi loš, da je prekompleksan, a da su problem i neriješeni imovinsko-pravni poslovi. Sve to saznajemo u seriji intervjua u kojima se isprepliće problematika obnove s najavama "da odlazi u politiku".
"Dobio je povjerenje - ako ga opravda, bit će ravnatelj, ako se to povjerenje u jednome trenutku poljulja, tražit ćemo drugu osobu", poručuje pak ministar Horvat nimalo dvosmisleno Vanđeliću.
Horvat s Plenkovićevom podrškom
Nakon ovakvog verbalnog šamaranja ne treba nam nikakva vidjelica da bismo shvatili da se Vanđelić i Horvat ne mogu smisliti, da službeno komuniciraju malo ili nimalo.
Smijenit ćemo te ako nastaviš tako "ljuljati", kaže otprilike Horvat. Doajen nepreciznog komuniciranja, u ovom je slučaju prilično jasan jer, dakako, ima zeleno svjetlo svog šefa, Andreja Plenkovića. On u ovom slučaju nastupa gotovo kao Plenkovićev glasnogovornik, ima odriješene ruke da uzvraća Vanđeliću i da objasni javnosti kako zna i umije da je zapravo veći problem na strani Fonda.
A, budimo realni, i kad Vanđelić govori u intervjuima o lošem zakonu i što sve ne valja, i on to ne adresira samo na Horvata, nego i više u hijerarhiji, prema premijeru.
Očigledno se odlučio za neobičan pothvat. Istovremeno dok radi u Fondu, na poslu na kojem bi trebao biti fokusiran prije svega na praktično i pragmatično ubrzavanje procesa obnove nakon potresa, odlučio se i javnosti podariti "live prijenos" procesa, s razotkrivanjem što i gdje zapinje, ali i izgradnjom svog osobnog političkog projekta.
Činjenica je da je Damir Vanđelić već u trenutku kada je na jesen 2020. postao privremeni upravitelj Fonda ostavljao dojam da ga zapravo zanima nešto više. Dočekan je kao "izvanstranački stručnjak", svi mediji su podsjetili da je zamalo postao tehnički premijer 2016., onda kada je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović bila spremna predložiti "svoju" vladu jer se HDZ i Most nisu mogli dogovoriti oko mandatara, naglašavala se njegova dugogodišnja karijera top menadžera u najvećim hrvatskim tvrtkama, a pomalo se guralo pod tepih da u tom trenutku više i nije bio u top poslovnim kombinacijama, da se razišao s tajkunom Antom Vlahovićem u čijim se tvrtkama uspinjao do najviših pozicija, ali Net.hr je pisao i o tom dijelu biografije.
Milošević mu je otvorio vrata
Neslužbeno se spekuliralo da je Domagoj Ivan Milošević, poznati HDZ-ovac koji je početkom 2020. slovio za kandidata za gradonačelnika Zagreba, uveo Vanđelića u političku igru, da mu je predložio da bude u njegovu timu i to kao kandidat za budućeg šefa Zagrebačkog holdinga. Prema Miloševićevoj viziji, upravo bi Vanđelić sa svojim iskustvom u velikim tvrtkama, bio dobro rješenje za transformaciju Bandićeve megatvrtke u moderan i transparentan poslovni sustav. No, Plenković je tada još kombinirao s Milanom Bandićem i nije jasno dao do znanja želi li dati prostora Miloševiću za pravu kampanju, Milošević odustaje, a Vanđelić ulazi u Plenkovićev krug. Nakon što je u listopadu Vlada na temelju Zakona o obnovi osnovala Fond – Vanđelić je izabran za privremenog ravnatelja.
No, već tada kreću spekulacije da je on samo privremeno privremeni ravnatelj, da želi biti kandidat za gradonačelnika Zagreba. U svim javnim istupima on ostavlja otvorenu tu mogućnost, laska mu medijska pozornost, i ubrzo prestaje biti Plenkovićevo omiljeno kadrovsko otkriće. Damir Vanđelić nije predstavljen kao kandidat HDZ-a za gradonačelnika, izmjenjuju se "off the record" poruke po medijima, a Plenković i HDZ otkrivaju sve karte kada za kandidata za gradonačelnika ponude Davora Filipovića, nepoznatog, nespretnog, rezervu rezerve – bilo je vidljivo da Plenković ide u zagrebačke izbore samo kao svojevrsna podrška Milanu Bandiću.
Nakon mnoštva tekstova s informacijama iz dobro obaviještenih izvora o tome kako je Vanđelić odustao od kandidature zato jer "Plenković nije htio pristati na njegove uvjete", a ključni je uvjet, navodno, bio distanciranje od Bandića, Vanđelić je početkom veljače, tada već s aureolom onoga koji je mogao biti mnogo bolji kandidat od Davora Filipovića, službeno izabran za pravog ravnatelja Fonda, s mandatom na četiri godine. Vanđelić je javno objavio "da ne razmišlja ni o čemu drugom nego o obnovi Zagreba", a iz njemu bliskih krugova se puštalo da je sve ono o kandidaturi i navodnim uvjetima bilo samo medijsko naglabanje.
Već tada je, međutim, postalo jasno da je Damir Vanđelić dvostruki igrač. Jedno lice i nastup je za "van", a drugo se gradilo kroz neslužbene izvore.
Samo neslužbeno, molim
Ostat će tako zabilježeno da službeni Vanđelić nikada javno nije rekao ni jednu kritičku rečenicu o modelu upravljanja ili radu Milana Bandića, ili vezi HDZ-a i Bandića, ali neslužbeno je narastao svojevrsni kult kako je on pokušao iščupati HDZ iz zagrljaja s Bandićem i da bi bio ozbiljna prijetnja Tomislavu Tomaševiću da je ušao u drugi krug.
Posebno nakon Bandićeve smrti, nakon što je ogoljena činjenica da je Plenković ostavio u Zagrebu HDZ prikovan uz Davora Filipovića i njegove skromne domete, bilo je mnogo spekulacija kako bi prošao HDZ da je išao s Vanđelićem. No, isto tako, moglo se postavljati i pitanje bi li prošao bolje da je išao s Domagojem Ivanom Miloševićem.
A onda je, nakon izbora, i Vanđelić osobno pojačao retoriku. Ne samo da lupa po Horvatu i slabostima Vlade nego je i javno objavio da se sprema otići u – politiku. Ali i tu je ostao posve neodređen, ne daje naslutiti kada bi se uključio, niti bi li to bila neka od postojećih stranaka, ili smjera graditi vlastitu stranku. Taman tako da krenu nove licitacije i propitkivanja s kime se sprema politički zaigrati. A zahvaljujući njegovoj neodređenosti spektar mogućih kombinacija u vrlo neslužbenim analizama kreće od Možemo, a završava s Domovinskim pokretom, ili HDZ-om.
S Možemo sigurno ne može, jer je uvijek volio naglašavati da je on ideološki desno, konzervativan, a oko gospodarskih pitanja - liberal. No, nije nikakva tajna da su oni zadovoljni suradnjom s njim kao šefom Fonda i da bi voljeli da na tom mjestu i ostane što dulje.
Za Plenkovića je on prekrižen
A je li nakon svega išta moguće s HDZ-om? Nakon serije intervjua u kojima dere Horvata moglo bi se možda zaključiti da je Horvat ionako slaba karika, da je pitanje trenutka kada će ga Plenković zamijeniti, ali svim poznavateljima Plenkovićeva modela vladavine mora biti posve jasno da ovakav Vanđelić, koji preko Horvata udara i cijelu Vladu i istovremeno kroz medije gradi svoj portret menadžera koji bi mogao učiniti čudo u politici, nema šanse u – Plenkovićevu HDZ-u.
Ne samo da nema šanse, nego i ovakvim nastupima i stvaranjem dojma da ga "mediji vole", dobiva u Plenkoviću vrlo ozbiljnog i ljutog neprijatelja. Vanđelić eventualno može biti dio kakve unutarstranačke kombinacije koja računa na to da se Plenković neće kandidirati na predstojećim parlamentarnim izborima, nego će krenuti u smjeru Bruxellesa, ili dio grupacije koja smatra da će uz ovakve krizne trenutke biti nužni prijevremeni izbori.
Iako je Vanđelić već izgovarao da su ga "zvali" iz raznih stranaka, a pretpostavlja se da se radi o Domovinskom pokretu i Mostu, u svojem posljednjem nastupu, u velikom intervjuu u emisiji TNT na N1 TV, rekao je "da nema dogovor ni sa kim", a u odgovoru na pitanje "bi li Hrvatska mogla dobiti nezavisnog premijera", dao je naslutiti da on razmišlja upravo u tom smjeru.
"Mislim da se vremena mijenjaju, građani sazrijevaju, naša demokracija je mlada, ljudi uče, nažalost učimo na vlastitim greškama i učimo jako sporo, ali mislim da je sve moguće. Ja mislim da je to za sljedeće izbore posve moguća opcija", izgovorio je Vanđelić i pokazao u kom smjeru ide trasiranje njegovog političkog puta.
No, jako je dalek put solo igrača do tako ambiciozno zacrtanog cilja. Osim toga, neovisno o tome koliko kritizirao Horvata i druge odgovorne u lancu obnove, činjenica je da je pristao preuzeti dužnost ravnatelja Fonda, prvo privremeno, a onda nakon upoznavanja s materijom – javio se i na natječaj. Ako je sve ovo put u odustajanje od posla u Fondu, Vanđelić će se morati nositi i s činjenicom da u Fondu nije uspio ostvariti ono što je obećavao.
Damir Vanđelić, kao šef Fonda za obnovu, prisustvovao je rušenju prve potresom razorene kuće u organizaciji Fonda - tek u lipnju ove godine
Ili, drugim riječima, za uspon prema željenoj nominaciji za premijera, Vanđelić bi morao pokazati mnogo veću učinkovitost na poziciji čelnog čovjeka Fonda. Njegova kritika prema onima "iznad" je sigurno dobrodošla, no mogla bi se pretvoriti i u jadikovku, u pokazatelj da se čovjek koji je obećavao nije uspio snaći. Ovako za dio javnosti nakon svih ovih intervjua koje završava porukom da bi on otišao u politiku ipak ostavlja dojam onoga koji bi iz težeg posla pokušao pobjeći u – lakši.
