Bivši čelnik jugoslavenske tajne službe Udbe i visoki dužnosnik hrvatskog obavještajnog aparata u prvim godinama samostalnosti, 81-godišnji Zdravko Mustač nije se javno oglašavao nakon što ga je Vrhovni sud 2014. izručio Njemačkoj, koja ga je kaznila doživotnim zatvorom zbog ubojstva emigranta Stjepana Đurekovića.
No, sada je ispisao opsežnu predstavku koju je, kako doznaje Jutarnji, uputio DORH-u, Uredu pučke pravobraniteljice i Saboru. Cijela predstavka sa svim priloženim dokumentima ima oko 300 stranica, a Mustač ju je napisao u kaznionici u Glini, gdje izvršava kaznu. Iz Sabora su potvrdili da je sva dokumentacija stigla u utorak ujutro i to u 11 primjeraka.
Referiravši se na Sabor, Mustač je predstavku uputio tajniku, šest saborskih odbora: za Ustav, nacionalnu sigurnost, pravosuđe, zakonodavstvo, europske poslove i ljudska prava; a četiri primjerka su stigla i do najvećih klubova zastupnika. Njihovi čelnici nisu komentirali Mustačevu dokumentaciju, jer je nisu stigli pročitati.
Bezakonje u suradnji
On u tom dokumentu ukazuje da je on, zajedno s Josipom Perkovićem izručen Njemačkoj pod pogrešnim pravnim pretpostavkama, nastalima iz pogrešne primjene zakona o izručenju, odnosno Zakona o pravosudnoj suradnji s članicama Europske unije. Mustač smatra da je Vrhovni sud nižim sudovima nametnuo pogrešno shvaćanje tog zakona iz čega je proizašla i sudska praksa suprotna odredbama zakona.
"To bezakonje u pravosudnoj suradnji s članicama Europske unije traje do danas... Neposredne žrtve trajućeg kršenja zakona o pravosudnoj suradnji jesu tražene osobe, prije svega hrvatski državljani na koje se odnose određeni europski uhidbeni nalozi. Takvima su povrijeđena ustavna prava: pravo na jednakost pred zakonom, pravo na pravičnu i nepristranu sudsku odluku na nepovredivost slobode i drugo...", piše Mustač i dodaje da je način izručivanja u proteklih sedam godina "skandal bez presedana i sličnog primjera u povijesti članica Europske unije i njenih država članica".
Mustač se nije libio ni oštrih riječi upućenih eminentnim hrvatskim sucima, pojašnjavajući kako je sve mogao izložiti i bez navođenja imena, "ali to bi značilo pisati o posljedicama apstraktno, a uzročnike ostaviti u anonimnosti, u dubokoj jazbini nakazno shvaćene neovisnosti sudbene vlasti". "Dupeglava sudska praksa dupeglavnih sudaca sve od županijskih Turudića, vrhovnog Mrčele do ustavnog Šeparovića ili Brkića - odgovornih za suspenziju dijela pravosudnog suvereniteta RH i trajno bezakonje", sadržao je sav svoj bijes Mustač.
'Udbin špicl'
Posebno se okomio na jednog od tvoraca Ustava, Vladimira Šeksa, koji je, kako piše, već 30 godina "kadrovski faktotum ključnih pozicija visoke sudbene vlasti u Hrvatskoj". "Može samo čuditi da se bivši udbaški 'špicl' drži na političkoj poziciji već 30 godina dok su davno već sišli s pozornice oni koje je služba vodila u obradama, kazneno progonila i koji nikad nisu bili njeni suradnici. Stranka je ta koja je Šeksu pomogla preobraziti se u instituciju. Nikakvo čudo što je dio hrvatske sudbene vlasti zapušten kao dvorište seoskog pijandure", piše Mustač.
Upravo personalna komponenta hrvatskog pravosuđa čini reformu pravosuđa potrebnom, smatra Mustač i podsjeća: "Zakone donosi Hrvatski sabor i kad sve zataji, odluka je na njemu". U predstavci, u kojoj navodi da ne traži pomilovanje, niti bilo kakve druge ustupke, Mustač se referirao na slučaj građevinskog tehničara Bože Vukušića. Njega je 1984. njemački sud osudio na doživotni zatvor zbog ubojstva gastarbajtera na baušteli Jusufa Tatara. No, zalaganjem vlasti i Hrvatskog društva političkih zatvorenika 1991. on je protjeran te se vratio u Hrvatsku.
Vukušić je ubojstvo pravdao time da je Tatar bio agent Udbe te je tražio da mu se vrijeme u zatvoru pretvori u mirovinski staž. Administrativna komisija Vlade, s tadašnjim ministrom Ivanom Paraćem, odbila je taj zahtjev "jer se kazneno djelo ubojstva ne može smatrati borbom za samostalnu hrvatsku državu". No, drugostupanjska komisija, kojoj je na čelu bio Šeks, u lipnju 1994. poništila je tu odluku, jer "Zakon o pravima bivših političkih zatvorenika nigdje ne isključuje neke od oblika borbe za samostalnu hrvatsku državu". Time je Vukušić svojih sedam godina, sedam mjeseci i 17 dana iza rešetaka pretvorio u dvostruki mirovinski staž.
Mustač tvrdi da je to flagrantno i arbitrarno u suprotnosti s Ustavom i Kaznenim zakonom; "ta doktrina može opravdati svaki terorizam. Šeks nagrađuje ubojicu siromašnog Bosanca uime Hrvatske! Ništa od toga ne spada u oblike političkog otpora."
