Interventni policajac Kristijan Trokter (33) komentirao je transparente ''Nema oka, nema svjedoka'', koji su nedavno osvanuli po Zagrebu, te ističe kako ga takvi natpisi ljute.
''Uspio sam sve to malo potisnuti, a sad se opet moram prisjetiti svega. Ionako mi je teško. Svi misle da ugradnja umjetnog oka estetski izgleda dobro, no ja imam vrlo velikih problema zbog toga. Gdje god da idem, moram nositi cijelu medicinsku opremu sa sobom. Kako na umjetnom oku nema izlučivanja, moram ga skidati svaka dva-tri sata i očistiti od gnoja koji se nakupi. S time moram živjeti'', rekao je Trokter za Večernji list.
Izgubio je lijevo oko i oštetio sluh osiguravajući utakmicu na maksimirskom stadionu između Dinama i Hajduka 1. svibnja ove godine, kada je došlo do navijačkih nereda. Iako je policajac već bio na dvjema operacijama, očekuje ga i treća u listopadu ove godine. Liječnici mu namjeravaju ugraditi silikonsku kuglicu, ako bi je njegov organizam prihvatio, na koju bi se zalijepio očni mišić koji bi pratio umjetno oko, a zbog boljeg estetskog izgleda.
''Psihički sam katastrofalno. Planem za svaku sitnicu i puno više nego prije svađam se sa suprugom, djecom i roditeljima s kojima živim, a najčešće i bez ikakva povoda. I na ujaka s kojim sam jako dobar, koji me savjetuje i vozi kad nekamo idem, također ponekad podivljam bez razloga. Razgovarao sam s obitelji i upozorio ih da budu tolerantniji i da mi popuste, čak i ako nisam u pravu, jer se ne mogu kontrolirati'', ispričao je Kristijan te dodaje da uzima lijekove za smirenje i posjećuje psihologa, no unatoč tome noću ne može spavati. Osim što kasno liježe, često se usred noći ili rano probudi, a ponekad i sav u znoju.
Dodao je da je nakon posjeta ministra unutarnjih poslova Tomislava Karamarka u bolnici, koji mu je tada predložio školovanje, otišao na prijemni ispitu i upisao trogodišnji studij kriminalistike.
''Bojim se hoću li ga moći i završiti. Cijelo mi je opterećenje na desnom oku, pa kada čitam, vid mi se muti i brzo se umaram'', izjavio je Kristijan.
Rekao je da prima punu plaću, no ipak je zakinut za 1000 do 1500 kuna mjesečno, što je zarađivao na noćnim satima ili, pak, izvanrednim angažmanom kao što je bio i slučaj osiguranja utakmice.
Trenutačno ne može ništa planirati, ali mu je financijski vrlo teško jer otplaćuje mjesečni kredit od 4600 kuna za kupnju i uređenje obiteljske kuće koja je do otplate pod hipotekom banke. Iako je nekada bez problema vozio bicikl, Kristijan danas mora sići s bicikla i dobro pogledati ako želi skrenuti.
''Kad točim iz boce vodu, uvijek prolijem pokraj jer ne mogu točno procijeniti i uliti u čašu. Naučio sam da rub boce moram staviti na rub čaše ako ne želim proliti'', rekao je.
No, i njegova 11-godišnja kćerkica također je imala u školi problema zbog očeva gubitka oka. Djeca su je zadirkivala da joj je otac slijep, pa je i majka morala upozoriti na problem razrednicu i ravnateljicu škole. Srećom, sada su praznici, no strahuju da se zadirkivanja ne ponove početkom škole, piše Večernji list.
Prethodni članci:
arti-201005130090006 arti-201005090308006
