"Prvi put sam minu nagazio 25. rujna 1992. godine. Bio je rat, bili smo u akciji i ne bih puno o detaljima. Šrapneli su me bili doslovno ošišali, odnijeli su mi dio kose. Bila je to golema sreća. Da su odskočili samo nekoliko milimetara niže, mi sada ne bismo razgovarali. No tada sam se izvukao bez težih posljedica, ali drugi put nisam imao sreće", ispričao je Ivica Milišić za 24 sata.
Drugi put kad je stao na minu, nije imao jednaku sreću.
"Sporni teren na kojem sam stradao 1999. bili su očistili Mungosi i o svojem radu izdali certifikat o stopostotnoj očišćenosti od mina. Krenuo sam na njivu traktorom namjeravajući ukloniti šiblje u kanalu uz njivu. No u gustoj travi desnom petom sam nagazio na minu, koja mi je odnijela desnu nogu, a lijevu masakrirala", nastavio je Milišić.
U tragediji je ipak uspio ostati priseban. Pužući bez nogu dočepao se traktora, popeo se na njega i upalio ga. Mina je izbušila sve četiri gume, ali Ivica se ipak dovezao do sela, gdje su ga mještani prebacili u bolnicu.
"U nevolji sam samo mislio na djecu, Ivonu i Jurja koji su tada imali sedam i pet godina. Oni su mi dali snagu da sve izdržim", prisjetio se Ivica. No poslije ga je, još više od gubitka nogu, zaboljelo ponašanje odgovornih u Mungosima, koji su tvrdili da je "divljač donijela minu".
Ivicu tragedija ipak nije pokolebala, zakupio je njivu i počeo raditi, a prije dvije godine dobio je i treće dijete, kćer Anu. Obitelj prehranjuje novcem od poljoprivrede.
"Ne mogu hodati. Ali mogu voziti traktor i uspijevam s obitelji obrađivati 100 hektara zemlje", kazao je Ivica.
