Hrvatska rukometna reprezentacija pobjedom nad Češkom 28-27 (16-10) oprostila se od ovogodišnjeg Europskog prvenstva osvojivši peto mjesto, a nakon utakmice Ivan Čupić se u razgovoru uživo za našu televiziju oprostio od reprezentacije.
Ivane, čestitke na svemu, nisi danas igrao, ali dobro da smo te danas uhvatili jer te od početka turnira nismo čuli. Postao si najbolji strijelac u povijesti hrvatske na europskim prvenstvima. Bi li to mijenjao za neki veći uspjeh ovdje?
"Definitivno bi! Što se tiče današnje utakmice, nije bilo potrebe da igram, Zlatko je igrao fenomenalno. svi bi htjeli da smo ušli u polufinale i da smo danas malo kasnije izlazili na teren. Probali smo sve, ali nije išlo. Nažalost, moramo se pomiriti da u polufinalu ima i ekipa boljih od nas. Ali život ide dalje."
Jeste li među sobom razgovarali o tom 5. mjestu?
Jesmo, pričali smo puno, ali jedna loša utakmica protiv Švedske i loše poluvrijeme protiv Francuske bile su premalo za polufinale. Očito nismo toliko dobri kao što smo mislili, sanjali smo finale i zlato, ali eto nismo bili spremni.
Kontinuitet dobrih utakmica nedostaje Hrvatskoj, nikako povezati 3,4 dobre utakmice?
Da, ja mogu samo reći da smo svaku htjeli pobijediti, ali zadnja tri natjecanja smo ostali bez medalja i neki razlog postoji, ali ja ga ne mogu detektirati. Svaki igrač je trenirao maksimalno. Na kraju, mislim da Hrvatska ima budućnost, ali trenutno nismo toliko kvalitetni. Kontinuitet je stvar kvalitete, a ne bljesak.
Puno se priča o tom rukometu kod nas, ti sad igraš vani, ali krenuo si kod nas, znaš kako je kad nije lako i kad nema novaca, što po tebi treba napraviti?
Teško je o tome pričati, nije mi to lako reći, ima nekih stvari koje bih rekao, ali nije ni mjesto ni vrijeme za to. Dosta mladih igrača se odgaja vani i to je surova realnost hrvatskog sporta, i ne samo rukometa. I ja sam s 19 godina otišao van, a ispao sam dobar. To je malo dublji problem da bi ga objasnili u minutu, dvije.
Oprostio se Igor Vori, oprostio se Denis Buntić, jesi li ti razmišljao o budućnosti u reprezentaciji, imaš 32 godine, koliko još možeš dati?
Danas sam odigrao zadnju utakmicu za Hrvatsku, želim se sad odmah zahvaliti cijeloj obitelji koja je ovih godina bila uz mene i veliki poticaj, ali mislim da više nisam u stanju dat 300 posto za Hrvatsku i najpoštenije je da kažem 'zbogom' dok je vrijeme. Mislim da u ovom trenutku više nisam spreman dati 300 posto. Hvala svima na ovih 12 godina!
