Smeta im što župnika stalno viđaju u njezinom društvu po gradu, što se posvetio uređenju njezine ljekarne, a navodno je tamo prije Božića jednu mještanu ispovijedio.
Šutljivi susjedi
Kako bi provjerili prijave mještana, novinari Index-a uputili su se u Tenju. Ljekarna radi, magistre nema, na godišnjem je. Nekoliko ulica dalje, magistrina je kuća. Ulaz je očišćen, pred kućom je parkiran automobil. Magistra očito godišnji provodi kod kuće.
"To vam je njegov auto", daje nam mig jedna od susjeda i odlazi. Druga nije baš toliko pričljiva.
"Joj, ne bih ja ništa pričala o tome, ipak su mi oni susjedi, znate, i dobra sam s njima", pravda se, i na pitanje novinara o automobilu pred kućom uzvraća: "To je magistrin auto..." Još su uspjeli doznati da je misa u 18.30 sati, pa su na nju, u potrazi za župnikom i otišli. Međutim, baš nitko drugi od vjernika nije se pojavio, a crkva je, kako su zvona zvonila, ostala zatvorena.
Misa van crkve
No tada se pojavio svećenik koji je novinarsku ekipu uveo u župni ured, jer se zbog ekonomičnijeg grijanje u hladne dane tamo održavaju misna slavlja.
"Niste iz crkvene obavještajne službe?", pitao je sumnjičavo.
"Naša crkva ima obavještajnu službu?", iznenađeni su novinari.
"Ts, ts, nemojmo o tome. Slušam vas", pomirljivo je nastavio svećenik, potvrdivši da je upravo on župnik kojeg su tražili.
Prijateljstvo s magistrom, Domovinski rat, brodogradnja...
"Ne mogu živjeti sam kao vuk. Znate. Nisam prekršio celibat. Crkva svećenicima brani stupanje u brak. Nisam se oženio. Nemam ni djece. Ali, da, ljudsko sam biće. I muškarac sam. Žene ne mogu biti svećenici, moram biti muško, zar ne? Ljubav je bitna. Ja volim ljude. Volim biti među ljudima. Pa moram se družiti. Moram se hraniti... Nisam ja monah. Ali, ne. Nisam se ogriješio o celibat. Znate što sve celibat obvezuje? Pogledajte me. Imam sedamdeset godina. Vi zaista mislite da su muškarci te dobi to u stanju. Nisu, vjerujte mi. Uostalom, zar bi se trebao družiti samo i isključivo s muškarcima? Pa tek tada bih bio slučaj za psihijatriju", priča župnik koji je s udovicom magistrom farmacije blizak prijatelj već dugi niz godina. Bio je, kaže, prijatelj s njezinim mužem. Nakon njegove smrti, nastavio se družiti s njom. Dosta vremena provodi u njezinom društvu, ne spori da je bio u apoteci, da joj je pomogao ukrasiti radni prostor. Ali, ništa više od toga. Možda ju tu i tamo zagrli ili nekako drugačije iskaže pažnju, ali što će, takav, prepun ljubavi.
"Ne mogu tu stalno biti sam. Pa pogledajte kako izgleda ova kuća", pokazuje novinarima i dodaje: "Bio sam u ratu. Baš baš u ratu. I kao duhovnik, i kao vojnik. Branio sam selo, tu malo dalje".
Sada se bavi brodogradnjom, koja mu je dugogodišnji hobi.
'Bilo je iskušenja'
Priznaje da je kao mladi svećenik imao iskušenja i da se znao zaljubljivati, ali da nikad nije doveo u pitanje svoju odanost crkvi. Svećenički poziv bio je njegov izbor i nikad ga nije poželio napustiti. Bilo bi mu žao, kaže, da magistra zbog njega ima ikakvih problema jer je draga žena i on joj voli pomoći koliko može.
"Znate što ću ja vama reći. Uvijek je bilo svakakvih ljudi, no mene ne zanima tko me prijavljuje i kome. Nedavno je bilo po novinama, puno se pisalo, o svećeniku koji je morao napustiti službu jer ima ženu i troje djece. I samo ću vam reći sljedeće - nisu ta njegova djeca nastala preko noći. Odnosno, nisu se stvorila preko noći. Za njih se znalo i ranije. I svi su znali. Razumijete što vam želim reći", znakovito nas je pogledao. Na kraju je potvrdio da je automobil ispred magistrine kuće bio nejgov.
I magistri je žao što ljudi loše govore o župniku koji je dobar čovjek, a ovdje je ispao kolateralna žrtva njezinog posla i činjenice da je iz lokalne ljekarne, koju vodi mjesec i pol dana, razjurila spremačicu i još jednu djelatnicu koje su samo visile na mobitelima i stvarale štetu.
