Žena iz Podgore, koja je željela ostati anonimna, otišla je raditi u Norvešku, zemlju u koju se u posljednje dvije godine već odselilo desetak njezinih sumještana, piše Slobodna Dalmacija.
Ukazala joj se prilika za odlazak
"Ne bih se previše osvrtala na ničije komentare jer svi mi koji smo došli ovdje smo imali svoje razloge. Ja nisam došla jer posla u Hrvatskoj nisam imala, jer sam imala dugove ili kojekakve probleme. Došla sam jer mi se ukazala prilika, ako je ikada bilo vrijeme za proći ovu životnu avanturu bilo je sada, prije nego osnujem obitelj jer je ne bih voljela zasnovati u Norveškoj", počinje svoju priču ova Podgoranka.
Kaže kako voli svoj dom, obitelj i prijatelje, no ono što Norveška pruža, a Hrvatska ne, je prilika da se uštedi nešto novca. U Hrvatskoj je radila mnogo toga, ali nikad ne i stalni posao, tako da nije mogla dobiti kredit. Dodaje kako i u Hrvatskoj svatko tko stvarno želi može naći posao, no pitanje je kakav. Iako je diplomirala, nikad nije sjedila doma i čekala posao u struci, već je radila što je mogla.
Nigdje nije samo crno ili bijelo
"Vjerojatno svima u jednom trenutku dođe do toga da naprave promjenu. Ako malo bolje razmislite, naši roditelji su godinama izdvajali od sebe i svog kruha kako bismo mi završili školu, diplomirali, imali pristojan posao i pristojnu plaću, te kada nakon svega toga radite svakojake poslove za 2500 kuna, koji nemaju veze s onim za što ste se borili (jer vas nema tko pogurati) onda ljudi odlaze", objašnjava ono što je već i svima dobro poznato. Kaže kako u Norveškoj ne čuva ovce, niti ne radi 20 sati dnevno, već osam, i to isti posao koji je radila i kod kuće, ali za mnogo više novca. Tamo čisti kao što je čistila i u rodnom gradu, ali za mnogo veću plaću.
Objašnjava kako nije došla u Norvešku kako bi osnovala obitelj i ostala tamo cijeli život, već kako bi u što kraćem roku ostvarila zadani cilj i vratila se doma. Nedostaju joj prijatelji i obitelj, ali je otišla kako bi si ostvarila nešto za život u kojem ne treba razmišljati što će sutra. "Malo stisnete zube, zadržite osjećaje za sebe i krenete. Da je lako, nije, ali što je uopće lako? Mislite li da je ikomu lako biti ovdje, biti odvojen od svoje obitelji kako bi joj osigurao nešto i pružio priliku za boljim životom."
I zaključuje: "Da je Norvežaninu dati ono što mi imamo, bili bi najbogatiji ljudi na svijetu. Oni guraju svoje trgovine, svoje proizvođače i uvoze samo ono čega sami ne mogu dovoljno proizvesti. Cijene ono što imaju. I zbog toga danas i jesu jedna od najpoželjnijih zemalja na svijetu."
