Dijagnoza je postavljena, i Hrvati su zaraženi S.A.R.S.-om, a koliko je 'oboljelih', vidjet ćemo na koncertu 25. listopada u Velikoj dvorani zagrebačkog Doma sportova.
S.A.R.S. je prošle godine nastupio tri dana u KSET-u, ove je godine održao tri koncerta u Tvornici kulture, 27., 29. i 30. ožujka, tako da je očito došlo vrijeme za veće zagrebačke dvorane. I više nego očito, jer je ljubav između hrvatskih obožavatelja i S.A.R.S.-ovaca prilično očigledna.
U to ime, donosim vam ogroooomni intervju sa frontmenom benda, karizmatičnim Žarkom Kovačevićem, popularno nazvanim Žaretom! Zapričali smo se, a ništa mi nije zvučalo manje bitno, da i vama ne prenesem... Dakle, da počnemo...
Kao i sve albume do sada, i ovaj se besplatno može skinuti s vaših internet stranica... Odmah ste u startu odbili ideju da od prodaje albuma pokušate zaraditi?
Žare: Zarađivanje u muzici, u klasičnom obliku, izdavanjem CD-a je zamrlo pa se nekako samo od sebe nametnulo da izdajemo albume kao besplatni download. Taj jednostavni način preuzimanja albuma s albumom 'Perspektiva' se pokazao kao pun pogodak.
To si objasnio u mnogim intervjuima, no mene više zanima koliko se takav način pokazao korisnim, je li moguće zarađivati samo od nastupa?
Žare: Da, bilo bi sjajno kad bi se CD-i prodavali i kad bi se dobivale neke naknade za autorske honorare, no međutim, živimo u državi u kojoj živimo, sigurno je i u Hrvatskoj slična situacija, muzičari žive od muzike utoliko koliko sviraju. Sve se svodi na koncerte i na nastupe.
Zato si se ti vratio na faks...
Žare: Da, za svaki slučaj (smijeh)... 'Back-up' varijanta. Što se tiče mog faksa, to je druga priča, ovo što studiram me interesira. Ovako preko tjedna imam dosta slobodnog vremena pa sam si razmišljao zašto se ne bi malo educirao i usavršavao svoje znanje i neki smjer interesa. Studirao sam na ekonomiji, ali sam od toga odustao. Sad sam na elektrotehničkoj višoj i tamo sam na smjeru audio-video tehnologija.
Dakle, svejedno radiš nešto vezano uz muziku... a čime bi se bavio da se nisi zaljubio u muziku?
Žare: Ja sam radio dugo vremena na fizikaliji, kao fizički radnik, kao klinac, kad sam si htio za more zaraditi, radio sam i u osiguravajućoj kući, u administraciji dugi niz godina. I moooožda bi mogao da se vratim na to, ako baš sve propadne...
Čekaj, čekaj, vratio bi se na bauštelu?
Žare: Pa i to, ako bi bilo za moj gušt. Volim ja raditi, nisam lijen. I ako bi jednom gradio kuću, sigurno bi je i ja sam pomogao sagraditi. A dobro bi mi došlo i da malo napumpam mišiće, nešto sam slab na tom području... (smijeh). Šalu na stranu, volio bi da živim isključivo od muzike, stvarno je lijep osjećaj, ali eto mi živimo taj rock'n'roll san, a situacija je ipak drugkčija. U svakom slučaju bi radio nešto kreativno, zanima me i sama videoprodukcija i grafički dizajn pa bi sigurno krenuo u tom smjeru.
Kod nas ste prilično popularni, čitam, u Skoplju uz Zagreb imate najviše obožavatelja, no koliko vas doma doživljavaju? Iskačete li u Srbiji iz paštete ili je entuzijazam srpskih fanova splasnuo?
Žare: Ne, čak naprotiv... Prilično smo slabo emitirani po srpskim medijima, možda nekome ne paše ono o čemu pjevamo ili nismo previše komercijalni da bi se naše pjesme vrtjele po komercijalnim radio stanicama, ali to nam u neku ruku odgovara jer nitko od nas u bendu ne voli biti nešto pretjerano u centru pažnje, pogotovo ne ja. Ja bih najradije volio da nosim neku masku na nastupima i da se mogu slobodno voziti javnim prijevozom bez da ne bulje u tebe. Ima i toga, ali ne iskačemo iz paštete. Ne znam kako je u Hrvatskoj...
Pa kod nas, da, barem moj dojam...
Žare: Da? Pa fino. Drago mi je zbog toga, ali na što polažemo dosta pažnje je koncertni dio našeg rada i to je onaj dio gdje pokušavamo izgraditi odnos s publikom i dobijemo neku novu. Ne zanima nas previše medijska pažnja. Naravno, što smo popularniji, sve više medija dolazi do saznanja 'oni su dobri', tako da, ako će se taj stav dalje širiti, super, ali ne želimo se gurati bez potrebe. Da se vratimo na Srbiju... Možda imamo manje prilike svirati tamo, koliko smo više izvan nje, ali kad god jesmo doma, to su rasprodani koncerti. Mi smo u bendu valjda svi priželjkivali taj Beograd, da nas domaća publika prigrli još više, ali to se dugo vremena nije dešavalo, do nedavno, tako da uskoro i u narednom vremenu Beogradu možemo očekivati neki veći koncert.
Svi se pitaju o čemu zapravo govori spot 'Lutka', imaju svoje teorije, hoćeš li svekolikom pučanstvu jednom zasvagda razriješiti teoriju? Pitaju se i gdje je nestao onaj pas na kraju... teorije zavjere se stvaraju...
Žare: To su sve neke skrivene poruke koje mi pokušavamo da šaljemo kroz spotove. Ne želimo sad to javno govoriti. Zapravo mi smo kult demonista...
Dakle, ako unatrag pustimo 'Lutku', isprat' će nam mozak?
Žare: Da, da upravo to...! (smijeh). Većinu naših videospotova je radio Vladimir Milošević, naš dobar prijatelj pa onda cijelu režiju ostavljamo njemu, dajemo mu punu umjetničku slobodu, tako ako želite doznati o čemu je zapravo 'Lutka', što se to dešava na kraju i gdje je nestao pas, trebate to pitanje uputiti njemu. Mislim da je zanimljivije da ovako ostane pod velom tajne, bolje da svatko ima svoju verziju, viđenje spota.
Dobro, kad mi nećeš reći, neka ostane misterij, teorije zavjere će se i dalje nizati...
Žare: To je to, to smo i htjeli, efekt meksičke sapunice. Svi se nestrpljivo pitaju što slijedi.
Svakim posjetom Zagrebu, punite sve veće dvorane. Sada to prelazi na viši nivo i sami za sebe 'imate' Veliku dvoranu Doma sportova... Slatko je što ste mislili da ćete stati u malu... Postoji li i dalje trema prije nastupa?
Žare: Nismo bili veliki optimisti ni za Tvornicu pa smo je napunili tri dana zaredom, tako da smo iskreno ugodno iznenađeni ovim razvojem događaja za koncert u Domu sportova, to je vrlo bitan i važan koncert. Znamo da imamo određenu fan bazu u Zagrebu, ali nikad ne znaš koliko je novih ljudi pridobiveno, ili da kažem 'zaraženo' S.A.R.S.-om. Koncert u Zagrebu neće biti klasičan, malo će biti drugačija set lista, ubacit ćemo jedan akustični dio. Ima treme, iako mi je ona postala prilično strana u posljednje vrijeme, ali s većim projektima, kao što je koncert u Zagrebu, nervoza oko toga kako će sve proći, i dalje postoji.
Rituali za razbijanje te treme prije nastupa su pokoja pivica ili?
Žare: Ne, ne, ja zbog glasa ne smijem piti pivo, ni gazirano...
Znači sirovo jaje i med kao recept za razbijanje treme?
Žare: Upravo tako! (smijeh). Ma bit' će svega, možda i popijemo koju, ali svakako koncertu treba pristupiti ozbiljno.
Koliko vremena i pozornosti odvajate sastavljanju setliste na koncertima? Postoji li neki omjer koliko zafrkantske pjesme, a koliko balade recimo budu zastupljene po nastupu?
Žare: Pa ne postoji omjer, živi nastup je stvoren za to da napraviš neku konekciju s publikom, i onda naravno da nećeš forsirati pjesme koje nisu nekim ljudima zanimljive. Probamo pa vidimo 'feedback'. Izdamo novi album, ubacimo npr. šest novih pjesama u koncertne nastupe i gledamo kako će ljudi reagirati. Vrlo brzo se to iskristalizira. U Zagrebu ćemo premijerno izvesti neke pjesme koje nismo imali priliku izvoditi do sada uživo, tako da eto, dođite i vidjet ćete.
Ne mogu odoljeti, a da ne pitam… Jesi ikad probao mortadelu s nutelom? Nije mi to neka kombinacija, moram priznati...
Žare: Neeeee, neeee... Nije to ni predstavljeno u kombinaciji da se spoji, nezamislivo mi je to (smijeh).
Šalu na stranu, jedno pitanje mora biti vezano i za 'Buđav lebac'... Nakon tog uspjeha vam se dogodila popularnost... Ono što mene zanima je kako je to izgledalo - jesu li se počeli javljati davno zaboravljeni prijatelji i suradnici, kako je to izgledalo? Je li vas u trenutku sve to preplavilo?
Žare: Kad je krenula priča sa pjesmom 'Buđav lebac' i kad iz anonimusa odjedanput osjetiš tu popularnost, ti nisi svjestan što ti se dešava... Gledaš YouTube brojke, a ono vrtoglavo raste... I kako kreću koncerti, tako počinje tvoje poimanje koliko cijela priča dobiva razmjere. Dan danas me trnci znaju proći, a znalo se dešavati da neke navijačke grupe masovno pjevaju tvoje pjesme na tribini, nije ti svejedno.
Dan danas me nervira to što ne mogu raditi ono što hoću u javnosti, bez da netko ne komentira to. Imali smo sreću, i namjerno smo to uradili – da u spotovima ne stavljamo na prvo mjesto bend, da ljudi jednostavno uživaju u muzici i da nitko ne bude pretjerano eksponiran, ali u posljednjih godinu dana, nema pomoći… Ljetovao sam ove godine na crnogorskom primorju i bilo je nemoguće, a ne volim razmišljati u svakoj situaciji kako se ponašati i biti odmjeren. Ne gine mi odmor na drugom kraju planete.
Ništa, kako si već rekao, ubuduće s maskama na koncerte…
Žare: A morat ćemo, Slipknot style… (smijeh).
Zanima me, pošto često u tekstovima opisujete socijalne prilike regije u kojoj živimo, bojite li se ponekad da ćete eksplicitnim rječnikom ipak nekog uvrijediti? Cenzurirate li katkad vlastite tekstove, ako smatrate da ste pretjerali ili pustite da iz vas izađe sve što vam je na duši?
Žare: Naravno da nećeš imati 90 posto psovki u tekstu, trudiš se da na inteligentan način predstaviš cijelu priču. Moj je brat tekstopisac, trudi se i lijepo mu to ide, da na pristojan način formulira to što misli. Možda nam i ne ide u prilog da radimo pjesme s eksplicitnim tekstovima. Oni koji znaju čitati između redaka, shvatit će i poantu.
Ljudi vas često bacaju u isti 'koš' s Dubiozom Kolektiv? Planirate li možda u bliskoj budućnosti surađivati ili možda napraviti zajedničku turneju? To bi bilo unosno...
Žare: Pa evo, mogu najaviti... Taman radimo jedan projekt s njima, koji će uskoro biti objavljen i u medijima, ne bih sad previše pričao i otkrivao prije vremena. Evo, ovim putem PRETPREMIJERNOnajavljujem zajednički projekt s Dubiozom. Što se tiče uspoređivanja, to je jednostavna generalizacija, ljudi su naviknuli da onako plastično spajaju 'babe i žabe', tako da, tko god je iole promotrio njihove i naše tekstove, može shvatiti da nemamo puno dodirnih točaka. Očigledno je da su ti tekstovi koji su angažirani, stvorili svijest u ljudima da smo vrlo slični bendovi. Što i nije toliko daleko od istine, ali prilično se razlikujemo.
Hoćete li Sanja u bliskoj budućnosti 'dobiti' više vokalnih dionica ili bazirate svoj zvuk na glavnom muškom vokalu? Dobila sam dojam da je nenametljiva, pa je li zbog toga možda više u pozadini?
Žare: Ima i tu istine, planirali smo joj dati više prostora u pjesmama, ali nije otišlo dalje od plana, negdje se putem izgubila ta ideja... Svakako mislim da bi njoj to bilo malo teško, iako je s nama tu već pet godina. Mislim da je zatvorenija od mene, pa da bi joj teže palo da bude u prvom planu. Svakako mislim da bi to odlično odradila, no prilično je fina djevojka i teško bi bilo napisati tekst koji bi ona mogla da iznese publici, s obzirom na našu dosadašnju prirodu tekstova.
Izgubili ste u pokušaju da osvojite MTV Best Adria Act, koliko vam je bitno da budete priznati na toj razini? Je li vam to malo pogodilo ego?
Žare: Upravo to, nagrade su tu da nagrade ego, i da poslije dvadeset ili trideset godina, kad si već star, pogledaš nagradu i sjetiš se 'boljih' vremena, čisto kao podsjetnik da si nekada nešto radio što je imalo smisla. Mislim da više smisla ima svaki uspješan koncert kojeg održimo, i to uopće nije za usporedbu, pogotovo nagrada kritičara. Prošle godine smo eto, maltretirali, da tako kažem, svoje obožavatelje na Facebooku svakodnevno da glasaju jer je bio takav sistem glasanja, iako smo znali da smo više dosadni. Ova priča s MTV Best Adria Actom nam je, najiskrenije, bila zanimljiva jedino zato što smo htjeli u Amsterdam, da nam guzice vide puta. Kada je to propalo, tj. kad smo izgubili, onda smo odlučili da više nećemo maltretirati nikoga.
Koja vam je pjesma favorit sa posljednjeg albuma 'Ikone pop kulture' i zašto?
Žare: "Danebrojim", pjesma koju sam najviše uživao dok sam je radio. Kratko i jasno.
Naklonost publike je svakako na vašoj strani, no kritičari su od početka malo podijeljeni. Pogađa li vas negativna kritika?
Žare: Pa dobro, kritičari su tu da se prave pametni. Ne pogađa nas negativna kritika, više ono neko tendenciozno blaćenje. Po tome samo vidiš koliko ljudi nemaju svojeg posla, ali sustavno blate nečiji rad. Mnogo smo kritika pročitali i iz nekih shvatili da ljudi nisu uopće poslušali album. Onda vidiš koliko je sati i ne obraćaš pažnju na tako nešto. Znače nam nagrade u kojima učestvuje publika, a ne kritika, pogotovo ako je ona zatvorena u svojim glavama i po nekim svojim principima odlučuje tko i što će pobijediti. Ima i konstruktivnih kritika, koje naravno da su na mjestu, i njih ćemo naravno uvažiti.
Kakav je odjek van Balkana? Koliko vas slušaju van regije, imate li tih saznanja?
Žare: Što se tiče 'popularnosti' van ove naše regije, vidjeli smo preko Youtube-a da je jedan Amerikanac naučio pjevati 'Buđav lebac'. Onda isto tako, jedan Argentinac se igrao s loop mašinom i samo odjednom na jednom djelu ubacio melodiju iz iste pjesme. Japanac, za kojeg svi koji nas prate znaju… Isto tako često ljudi šalju poruke potpore na YouTubeu, ima poruka iz Poljske, Meksika, Brazila… Neke sumanute priče, nigdje veze, ali eto nekako dođu nas i do naše muzike.
Vezano uz vašu publiku van slavenskog govornog područja i posljednje pitanje ovog džinovskog intervjua ;) – planirate li i dalje pisati pjesme isključivo na 'našem' jeziku? Imate li koju stvar napisanu na engleskom jeziku?
Žare: Mislim da je to nama strani jezik, koliko god bio raširen. Nemamo nijednu stvar napisanu na engleskom jeziku. Možeš ti neki generički tekst napisati na engleskom, ali mislim da je najbolje izraziti se na svom materinjem. Ne odustajem od toga i ne razmišljam u budućnosti da počnem pisati pjesme na engleskom. Bilo je situacija da sviramo u Austriji, gdje su nam dolazili ljudi, Austrijanci i Nijemci su činili 50 posto publike pa su skakali, 'đuskali', nevezano uz to što ne znaju riječi. Isti su mi prilazili kasnije samo s riječima hvale. Kada si spomenula nastup na EXIT-u, taman kad smo završili s koncertom i spuštali se prema kombiju sa stvarima, prišao mi je jedan Nizozemac i ispričao kako su ga prijatelji s ovih prostora zarazili S.A.R.S.-om, a čovjek radi kao DJ po klubovima i pušta našu muziku. To je stvarno bilo lijepo za čuti.
Nadam se da se vidimo u Domu sportova 25. listopada!
