I 29 godina nakon ratnih strahota, neki ne mogu naći mir, jer i dalje traže svoje najmilije. Ta brojka je u Hrvatskoj - 1869.
Hrvatska traži otvaranje srpskih arhiva, iz Srbije traže hrvatske, i unatoč povremenom tračku nade, suradnja se gotovo ne miče s mrtve točke.
A sve to utječe na sudbine ljudi, koji i dalje čekaju. Ovo su neke od njih.
Ruža i lampion pred kućnim pragom. Mjesto je to smrti njihovog oca i djeda i to je jedino što imaju - i to ih muči 29 godina.
"S tim liježem, s tim se budim, to je prestrašna dimenzija", izjavila je Mira Brkić, kći nestalog.
"Nije mi do toga da netko bude kažnjen, najbitnije mi je da tijelo bude pronađeno da ga sahranimo", poručio je David Šain, unuk nestalog.
Kum i zapovjednik obrane Ernestinova sjeća se da je 64-godišnjeg Ignaca zvanog Naca, posljednji put vidio - kada je njega i ostale civile trebalo izvući iz podruma. Ernestinovo više nije moglo odolijevati napadaču. I Ignac je krenuo, no nitko ne zna zašto se vratio doma.
"I tu nije otišao daleko vjerojatno su na 200 metara bili četnici, Arkanovci zloglasnog arkana i došao im je u ruke...", poručio je Ivan Glavica, ratni zapovjednik obrane Ernestinova.
Što se dalje dogodilo, saznali su iz snimke novosadske televizije. Prikazano je to kao ustaško divljaštvo - prepoznali su tijelo, uz kojeg je bila vjenčana slika.
"Zaklali su ga, odrezali uši i nos, zumirali su tu vjenčanu sliku...", rekao je Glavica.
David je tada imao tri godine, u međuvremenu je postao veslač i olimpijac, no djeda nije zaboravio.
"Mi smo očistili bunar, pa smo iskopali septičku jamu da možda nije tu...", izjavio je Šain.
Georadarom će se pretražiti i njiva, i sumnjiva mjesta po selu. Problem je što su tijela bila iskopavana i premještana, a kaže Šain, nitko ništa ne govori. A ta neizvjesnost najviše boli, jer nikad nema mira.
"U gradskom autobusu idem na posao, i sklopim oči, i zamišljam kako će tata ući na nekoj stanici i kako ću se iščuđavat zašto smo se toliko mučili i tražili, a ti si tu...", poručila je Brkić.
I to je samo jedna priča. Bedževa s nestalim i dalje je mnogo. Svi traže samo jedno. 82 godišnji Marijan kosti sina, Kata roditelja.
"U nadi živim da pronađem sina pa da mu svijeću zapalim kraj njegovih kostiju pa da ujutro umrem ili odmah poslije toga", rekao je Marijan Živković, otac nestalog.
"Masakrirani, sahranjeni, prenošeni u drugu, treću grobnicu više se ne zna ni koliko, niti jedno tijelo nismo našli", izjavila je Kata Lozančić, kći nestalih.
Samo na području Vukovarsko srijemske županije do sada je pronađeno 56 masovnih i stotine pojedničnih grobnica - s posmrtnim ostacima 2 tisuće i 88 žrtava. Obavljaju se probna iskapanja, no sve bi bilo lakše da se znaju točne lokacije, što ima Beograd, smatraju u udruzi nestalih.
"Oni obećaju i ništa se ne dogodi, ili daju informacije, ali koje naše institucije već imaju, to znači da imaju podatke", rekla je Ljiljana Alvir, predsjednica Saveza udruga obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja.
No za to je potrebna politička volja. Volja kakvu David ima.
"Nikada neću odustati dok ne dobijem te odgovore, nikad neću odustat...", poručio je Šain.
Kao i on i ostali se nadaju da će bar netko od svjedoka progovoriti, i da će napokon dobiti pravi znak koji bi ih odveo do ostataka njihovih najmilijih.
