Meteorolozi su najavili jednu od najhladnijih noći ove godine. Građani su to ozbiljno shvatili pa su se sklonili na vrijeme, no Zagreb je pun beskućnika koji nemaju tu mogućnost. Iako postoji nekoliko mjesta u gradu gdje ih se stalno može sresti, piše u reportaži 24sata.
U noći sa srijede na četvrtak ceste su bile gotovo prazne već oko 22 sata. Prva postaja bila je zagrebački Glavni kolodvor. U glavnom holu zgrade čovjek koji prodaje knjige na štandu koji radi 24 sata, nasmiješen, dobro odjeven i ljubazan odmah je rekao novinarima kako traže na pogrešnom mjestu.
"Nema vam ovdje više beskućnika. HŽ je ugasio grijanje u čekaonicama i sad traže neka druga mjesta", kratko je rekao muškarac. Na istom mjestu radi zadnje tri godine i htio-ne htio, dobro prati svakodnevni prolazak ljudi. "Nekad ih je bilo na desetke koji su se stiskali uz radijatore. Sad su radije u tramvajima jer im je ondje mnogo toplije", kaže muškarac.
Prodavači u pekarnici koja također radi 24 sata mnogo su mirniji, a grijanje im kraj pećnica radi i više nego dobro. I oni kažu kako beskućnika gotovo više ni nema na kolodvoru. Oni koji se i zadrže su mirni i ne rade nikakve probleme jer žele samo odmoriti na nekoliko sati prije nego što ih potjeraju dalje.
Gledali smo ljude koje se smrzavaju
HUMANOST NA DJELU: U samo nekoliko sati prikupljeno više od 500 jakni, akcija uzima maha i u drugim gradovima
Desetak metara dalje, u samoj čekaonici, dvije žene su sjedile na sjedalicama i kratile vrijeme razgovorom. Beskućnice su, hladno im je i nikako ne mogu razumjeti odluku HŽ-a da ugasi grijanje u javnom prostoru.
"Ovo uopće nije humano. I mi smo ljudi. Rekli su da to rade zbog pijanaca koji dolaze, no oni će opet piti i na drugim mjestima pa im je potpuno svejedno", počele su žene priču. Imena ne spominju, ne žele se fotografirati, no svoju su priču spremno podijelile. Kažu, ženama na ulici je mnogo gore. Muškarcima netko i pomogne, no njih redovito zaobiđu.
"Nekad je tu bilo više ljudi. Dolazile su čak i majke s djecom, no sad su radijatori hladni. Kad su dolazile izbjeglice, došli su im ljudi pomagati. Nosili su im tu vreće za spavanje, odjeću i hranu, a mi kao da ne postojimo. Pitaju nas kako smo, a nitko nam ne bi donio deku da se ogrnemo jer nam je hladno", razočarano pričaju.
I same su svjedočile da bi se neki beskućnici ukočili od hladnoće. Zvale su i u pomoć jer bi ljudi pothlađeni sjeli i nisu mogli ustati. Pozlilo bi im pa su liječnici Hitne pomoći morali intervenirati.
"U prihvatilištima situacija nije bolja. Mali su to prostori, a beskućnika je sve više. U nekima svaki dan daju za jesti krumpir ili tjesteninu pa su se neki razboljeli jer su jeli jednoličnu hranu. Privatnosti nema", rekla je jedna žena i dodala kako već ujutro moraju nazad na ulicu.
