Moram priznati da sam i ja sve bliži stavu da ćirilicu treba zabraniti. Ipak, moje viđenje cijele problematike bitno je drugačije od onog kakvog imaju hrvatska predsjednica i premijer, ili gradonačelnik Vukovara. Za razliku od njih, ja se oštro protivim da Hrvati brane upotrebu ćirilice Srbima, bilo gdje u Hrvatskoj, pa tako i u Vukovaru. Po mom mišljenju, trebalo bi učiniti upravo suprotno, tj. bilo kakav kontakt s ćirilicom trebalo bi zabraniti Hrvatima. I to svima, pa i onima iz Vukovara. Evo i nekoliko prijedloga kako bi to u praksi izgledalo.
Krenut ću od onog koji bi, s obzirom na brigu prosječnog Hrvata o vlastitoj kulturi i umjetnosti, izazvao daleko najmanje otpora. Dakle, trebalo bi zabraniti da se sva ona "važna" djela hrvatske književnosti i diplomatike napisana od 11. do 18. stoljeća na ćirilici, nazivaju hrvatskima. Što će nam to?! Neka si sve one raskošno ukrašene molitvenike, isprave, pisma i prozna djela koja su na ćirilici napisali dalmatinski i bosanskohercegovački franjevci, dubrovački dominikanci i slavonski isusovci, uzme tko god hoće. Ustvari, najbolje bi bilo odreći se te sramote i proglasiti je recimo srpskom pravoslavnom baštinom.
Zašto ne bismo ćirilicu zabranili Hrvatima
Prijedlog broj dva možda bi ipak izazvao nešto veću pozornost hrvatske javnosti. Trebalo bi zabraniti svim Hrvatima, pa i onima iz Vukovara, odlazak u šoping u Srbiju i Republiku Srpsku. S obzirom na to da je ćirilica "neprijateljsko pismo" zašto bi se uopće kupovalo u trgovinama koje imaju reklame na ćirilici, cijene izražene na ćirilici, i u kojima račun dobijete na ćirilici. Zar su pravi domoljubi stvarno spremni prestati "kupovati hrvatsko" samo zato što hrana, piće, lijekovi, benzin i cigarete u trgovinama, ljekarnama i benzinskim pumpama, u kojima se normalno koristi ćirilica, koštaju dvostruko jeftinije nego u Hrvatskoj?
Pa nije vrag da hrvatsko domoljublje ima cijenu?! Kome je, uostalom, normalno da umjesto kuna Hrvati koriste srpske dinare na kojima su ne samo ćirilična slova nego i prizori poput pravoslavnih manastira Gračanica i Cetinje, i, pazite sad ovo, interijera skupštine u Beogradu u kojoj je pucano na Stjepana Radića!
Prijedlog broj tri možda je nešto teže zamisliti, ali čisto da se unaprijed pripremimo, ako se takva mogućnost pojavi. Zamislite da neki Hrvat, recimo iz Vukovara, Gline ili Knina dobije posao u poduzeću koje je u vlasništvu nekog Srbina. I da mu ovaj ponudi mjesečnu plaću u iznosu od dvije tisuće eura (u kunama), uz jedan problematičan detalj. Plaću će dobivati na vrijeme, ali će platna lista biti na latinici, i ćirilici! Nadam se da se svi skupa slažemo da takvo nešto ne dolazi u obzir. Pa bolje je, ili u najmanju ruku domoljubnije, biti na hrvatskom birou za nezaposlene, ili iseliti iz Hrvatske, nego pristati na ovakav perfidni izraz velikosrpstva.
Jeste li se spremni odreći ćirilice?
Premda se vama koji ovo čitate možda tako ne čini, ali prijedlog broj četiri bilo bi najteže provesti. Odnosno, njegova dosljedna primjena sigurno bi izazvala brojne i masovne protestne aktivnosti širom Hrvatske. Pa tako i u Vukovaru. Da vam približim razmjere šoka, nevjerice, izbezumljenosti i bijesa koji bi se dogodio u slučaju koji ću opisati, poslužit ću se s dva usporedna primjera. Zamislite na tren da odjednom nestane struje, i da vam kažu kako je više nikad nećete moći koristiti. Ili, da odjednom nestane interneta, i da vam kažu da više nikad nećete moći surfati, dopisivati se, online kupovati, ili pratiti svoje omiljene influencere.
Ako takvu katastrofu možete zamisliti bit će vam puno lakše staviti se u kožu velike većine mladih Hrvata, sinova i kćeri branitelja i prognanika, katolika i ateista, desničara i ljevičara, fakultetski obrazovanih i onih s osnovnom školom... kada bi im netko zabranio da više ikad po kafićima, klubovima, školama, rođendanima ili u slobodno vrijeme, slušaju turbofolk, cajke ili narodnjake. Zašto?
Pa zato što su većinu tih pjesama napisali srpski autori, i to na ćirilici! Natjerajte te mlade (i ne samo njih) da barem na tren zamisle svijet u kojem nema Cece, Seke, Karleuše, MC Stojana, Sandre Afrike i Dare Bubamare! U kojem nema bezvremenskih hitova kao što su "Prostakuša", "Mokra i znojava", "Emotivno dno" ili "Ja sam tvoj i kad spavam s njom".
S obzirom na to da velik broj Hrvata nije spreman odreći se svega navedenog, i da u doticaju s ćirilicom ne vidi isključivo podsjetnik na rat, nego i korist i užitak, odakle onda nekome pravo da jedno pismo naziva neprijateljskim, i bilo kome brani njegovu upotrebu? Tim više što za dio Hrvata zabrana ćirilice nikad i nije predstavljala čin domoljublja ili način rješavanja problema nego izraz primitivizma, i nepoštivanja pravne države.
Zato bi stvari trebalo početi nazivati pravim imenom i javno reći da problem nikada i nije bio u pismu nego su "problem", i dalje, oni koji se tim pismom žele koristiti.
