Malo je toga što može jasnije odrediti trenutačni položaj običnog domaćeg političara kao što je odnos koji prema njemu imaju razne komunalne službe. Na svojoj je koži to nedavno osjetio nekad neprikosnoveni zagrebački gradski poglavar Milan Bandić.
Dok je nesmiljeno 'delao' te 'orao i kopao Hrvatsku', jednakom žestinom djelatnici zagrebačke Čistoće pomno su pazili da iscrpljenog i umornog gradonačelnika na putu prema kući slučajno ne uznemiri odbačeni papirić ili vlat trave koja je neposlušno iskočila iz besprijekorno uređenih zelenih površina.
Ulica Milana Bandića tada je opravdano nosila prestižni naslov najčišće ulice u Zagrebu. Premda o tome nije postojao pismeni nalog, usmena predaja učinila je svoje. Jedan je šef pripomenuo drugome, ovaj je to spustio na niže razine i operacija glancanja Bužanove mogla je početi. Oko šest ujutro, kada je Milan izlazio na trčanje, ulični čistač započinjao je dvosatno metlanje ulice dugačke petstotinjak metara. Kako mu ne bi što promaklo njegove napore pojačavalo je specijalno vozilo za pranje ulica koje inače čisti isključivo glavne trgove metropole. Za naporima gradske Čistoće nije htjelo zaostajati niti drugo komunalno poduzeće, Zrinjevac. Vrijedna djelatnica svakodnevno je čistila travnjake čija se geometrijska perfekcija nekoliko puta mjesečno održavala kosilicama.
Bez pisanog traga
I kako da čovjek, domaći političar, u takvim okolnostima kraljevskog tretmana ne umisli da je važniji i popularniji nego što doista jest?! Dogodilo se to i Milanu. Svim se raspoloživim snagama zatrčao prema Pantovčaku, posrnuo i maestralno izgubio utrku. Nakon tog bolnog poraza još se mjesecima koprcao nastojeći se što bolje repozicionirati. Njegovi suradnici plasirali su medijima fantastične priče o osnivanju nove stranke i osnaženom pohodu na još važnije hrvatsko brdašce, ravno prema Markovu trgu. Kada su te maštarije zamrle, Bandić se grčevito prihvatio zadržavanja mrvica gradske vlasti koje su mu još preostale nakon što mu je SDP okrenulo leđa. Kako mu ide u toj borbi zorno su mu, međutim, pokazali do tada odani komunalci.
I opet nije bilo pisanog traga. I opet je jedan šef šapnuo drugom, a ovaj instrukcije spustio na niže razine. Njegova ljubljena Bužanova postala je samo još jedna ulica u Zagrebu, s jednakom količinom otpadaka koju trpi svaka druga ulica. Stanari su to primijetili, ali se ne žale. Ne žali se ni Milan. Barometar smeća pokazao mu je kako doista stvari stoje.
Koliko je dubok snijeg?
Istog barometra trebao bi se držati i odbjegli bivši premijer Ivo Sanader dok po salonima finih zagrebačkih hotela i uredima nekadašnjih europskih prijatelja traži model povratka u aktivnu politiku. Premda se teorije o njegovu ponovnom pokušaju jurišanja na najviše pozicije u državi ciklički pojavljuju u odabranim medijima, od toga teško da bi moglo biti neke sreće.
Njegovi malobrojni poklonici priliku za Sanaderov povratak u velikom stilu vide u sve očitijoj nesposobnosti aktualne vlade na čelu s njegovom bivšom zamjenicom Jadrankom Kosor da se nosi sa sve težim gospodarskim problemima. Isto tako, sumnjičavi su prema sposobnostima najizglednijeg pretendenta na premijersku poziciju Zorana Milanovića. Međutim, bez obzira na dvojbene sposobnosti i Kosor i Milanovića da bilo što promijene na bolje u ovoj zemlji, Sanader je svoju nesposobnost dokazao. Štoviše, pobjegao je u trenutku kad je zagustilo i do danas niti svojim suradnicima niti biračima nije na prihvatljiv način objasnio taj svoj potez.
Umjesto da se hrani podrškom istomišljenika, što mu je bio običaj i dok je bio na vlasti, Sanaderu bi bilo pametnije da baci pogled po svojoj Kozarčevoj ulici u Zagrebu. Komunalci su mu još zimus jasno pokazali kako stoje njegove dionice. Obilni snijeg kojeg godinu prije nije niti primjećivao, jer bi čudom nestao još prije no što bi po njega došao službeni vozač, ove godine priječio mu je izlaz iz stana pa se sam primio lopate.
Mušičavi lift iz Šeferove
I zato bi više nego od suradnika koji im podilaze, domaći političari o svom trenutačnom rejtingu mogli naučiti od ljudi koji se brinu da im život bude komotniji nego 'običnim smrtnicima'.
Onaj mušičavi lift u zgradi u Šeferovoj na kojeg se žali majka premijerke Kosor, mogao bi biti bolji pokazatelj Jacine popularnosti od bilo koje ankete s reprezentativnim uzorkom.
Bude li, idući put kad se lift zaglavi, nadležnim službama trebalo malo više vremena da oslobode zatočenu premijerku, bit će joj jasno da građani prvi put u 19 godina nisu izborili referendum zato što su zavedeni i izmanipulirani nego zato što joj više ne vjeruju.
