Na sam spomen migranata, nameće se neki negativan kontekst i često se zaboravlja da su i oni samo ljudi. Prema podacima PU primorsko-goranske, u prvih sedam mjeseci ove godine zatečeno je nešto više od 120 izbjeglica prilikom pokušaja ilegalnog prelaska granice, te još četiristotinjak u dubini teritorija koji pokrivaju primorsko-goranski policajci.
Koliko ih je uspjelo proći, može se samo nagađati, no brojke sigurno nisu male, s obzirom na to da su susreti s migrantima po šumama postali gotovo svakodnevica. Možda upravo zbog toga, stanovnici riječkoga područja sve češće pomažu gladnim i žednim strancima koji se ondje zateknu.
Nude novac za hranu i vodu
"Došla su njih dvojica, negdje prije mjesec dana. Umorni, iscrpljeni, prljavi. Zatražili su vode, jer su bili žedni. Dali smo im pića i hrane i otišli su svojim putem", kazao je Zvonko Kalanj, vlasnik ugostiteljskog objekta u zaleđu Novog Vinodolskog, za Novi list.
Mladići koji su pokucali na njegova vrata bili su, ističe, vrlo pristojni, ali i očigledno izgladnjeli i premoreni.
"Pokazivali su rukama da su žedni, da žele vode. Slabo se, zapravo nikako, služe stranim jezicima, ali uspjeli su nam objasniti da dolaze iz Sirije. Dali smo im vode, kao i nekoliko bočica Fante i Coca-Cole. Vidjelo se na njima da su i gladni pa smo im ponudili i hranu. Uzeli su jedan sir škripavac i kruha. Supruga im je htjela dati i pršuta i kobasica, ali su to uljudno odbili, kazavši da su muslimani. Ma htjela im je ona dati još svašta, ali nisu htjeli uzeti, samo sir i kruh. Nudili su nam i novac, da plate za to, ali nismo im htjeli naplatiti. Treba pomoći, tko zna koliko već dugo ovako lutaju, i koliko su toga putem pretrpjeli", objasnio je Kalanj.
This handout picture taken and released June 25, 2018 by German NGO "Mission Lifeline" off the coast of Malta shows migrants resting on board the Lifeline ship. Lifeline, a ship belonging to a German NGO of the same name, is moored about 30 nautical miles off Malta with 234 migrants who were rescued on June 20, including 14 women and four children younger than three. Italy's far-right Interior Minister Matteo Salvini said the ship won't go to Italy. / AFP PHOTO / Mission Lifeline e. V. / Felix Weiss / RESTRICTED TO EDITORIAL USE - MANDATORY CREDIT "AFP PHOTO / Mission Lifeline e. V. / Felix Weiss- NO MARKETING NO ADVERTISING CAMPAIGNS - DISTRIBUTED AS A SERVICE TO CLIENTS
STRAŠNA SMRT: Policija je potvrdila kako je dvojicu migranata u šumi kod Ogulina ubio odron kamenja
Ne rade probleme
I dok većina o migrantima govori samo u negativnom kontekstu ne znajući njihove razloge i motive, ljudi po mjestima u zaleđu, istočno od Rijeke, o njima govore isključivo u kontekstu ljudskog suosjećanja. "Jadni ljudi. Što drugo reći. Zamislite da nas, koji smo tu čitav život, netko ostavi u šumi da se sami snalazimo, bez zaklona, hrane, vode, to bi bilo strašno, a kako je tek njima koji ne znaju pravo ni gdje su, ni što ih još sve čeka", zaključio je dugogodišnji ugostitelj.
Potvrdio je to i jedan od šumarskih radnika na tom području. "Ja ih, doduše, nisam vidio, ali kolege s kojima radim viđaju ih svako malo. Prolaze šumom, idu prema Sloveniji. Iako, koliko čujemo od kolega, najviše ih prolazi sjevernije, preko Drežnice, pa dalje ka Gorskom kotaru i slovenskoj granici. Nisam čuo da su ikome radili probleme ili bili nasilni. Velika to nevolja mora biti kad čovjeka natjera da tako krene i tko zna koliko dugo putuje. Jadni oni, a jadni i mi s njima", rekao je šumar za Novi list.
Jedna je mještanka Batera, naselja u sklopu Novog Vinodolskog, novinarima kazala kako migrante na svoje oči također nije nikad vidjela. "A da i jesam, ne bih vam rekla. Ni vama, ni policiji, nikome. Da ih sad tu dođe deset, dala bih im vode i hrane i nek' ljudi idu svojim putem. Oduvijek su ljudi išli trbuhom za kruhom, bježali od gladi, rata, kako god su znali i mogli, pa tako i oni sad", rekla je žena u zaštitničkom raspoloženju prema izbjeglicama.
Suosjećanje ispred straha i nelagode
I na području Općine Jelenje, ponajviše u mjestima koja graniče sa šumskim predjelima poput Jelenja i Podkilavca, susreti s migrantima koji se kreću prema slovenskoj granici nisu rijetkost.
"Negdje oko četiri popodne čuli smo glasan lavež našeg psa u dvorištu pa smo izašli van, a ondje su stajala dvojica migranata, bili su vrlo mladi. Na engleskom su nas pozdravili i pitali ako bismo im dali nešto za jesti i piti jer da su dugo hodali te su jako gladni i žedni. Isprva, naravno, osjetite strah, no i veliko sažaljenje. Znamo da su oni tu ilegalno, no kad vam gladni i premoreni ljudi dođu na vrata, što ćete negoli im dati jesti. Uz to, bili su vrlo pristojni i kulturni. Mi smo im u kući spakirali hranu koju imamo i stavili nekoliko boca vode u vrećice za ponijeti, a oni su to uzeli te su uz mnogo zahvala krenuli dalje svojim putem. Uistinu su bili pristojni. Nismo pitali odakle dolaze i kamo idu, nije nam baš svejedno bilo, no ponavljam, ljudi su bili u potrebi i morali smo im pomoći", ispričala je jedna mještanka Jelenja za Novi list.
Premda s dozom straha i nelagode, ovi ljudi stavljaju temeljne ljudske potrebe ispred svih ostalih kriterija kao što su nacionalnost, vjera i slično. I u tome su svi složni jer baš nitko nije rekao nijednu ružnu riječ o toj temi. Svi smatraju da je riječ o ljudima koje je nevolja natjerala da prolaze njihovim krajem, i da im, koliko se može, treba pomoći. Na kraju krajeva, svi smo samo ljudi.
