Nagradica za trud: ministri vanjskih poslova EU u zajedničkom priopćenju vele da su hrvatski pristupni pregovori ušli u završnu fazu. Nakon što su dva ministra završila s kaznama, a glavni igrači su u zatvorima na različitim adresama, čak i najskeptičniji u EU mogu ustvrditi rezultate antikorupcijske borbe. S Bruxellesom je ovako – priznati rezultat u antikorupciji samo su velike ribe u nekoj fazi pravosudne obrade, preferiraju se finalne presude, i to će se na kraju registrirati kao kredibilan ishod kampanje. Da, kampanje, čišćenje smeća prestaje čim EU bude zadovolj(e)na – a ne hrvatski građani. EU će, naravno, na oba oka zažmiriti nastavi li se ima-li-tute-mene praksa, mada je teško vjerovati da će se s prvim izmjenama klime u društvu plaćanje postotka, podmazivanje, kuvertice i ostatak repertoara tako lagano provlačiti i tolerirati kao do sada. Naravno, i rabiti kao sredstvo postizanja cilja – s korumpiranim dijelovima državnog aparata, s rodijacima i/ili podobnima u kancelarijama zaduženim za odobrenja, tumačenje zakona i davanje pečata, nije baš moguće da se praksa izmijeni preko noći. Osim što će možda natječaji za antikorupcijsku propagandu prolaziti poštenije i bez štelanja. Hvala i ekonomskoj krizi, vlast je ne reagirajući na prve signale i potom posve se oglušivši na činjenice dodatno pilila granu na kojoj čuči, manjak para znači manjak kupovine. Kupovinu naklonosti, lojalnosti, mira i tišine, koalicijskih partnera, odgodu rezova koji su potrebni, nužni i više nego hitni. Za nadati se je da je za sve ovo postignuta kritična masa.
Hrvati su strpljiv i trpeljiv narod, treba se nadograditi poveliko brdo dreka da dreknu. Iz tog razloga ne drži vodu egzaltirana usporedba Rumunjske u finalu Ceauşescuove strahovlade i Hrvatske nakon Sanadera. Rumunji su trpjeli i eksplodirali, ono što se zbivalo u toj zemlji zatvoru bilo bi nepodnošljivo čak i za mirne građane Lijepe naše.
Hrvati kenjkaju privatno, šute javno, ne rade ništa. Šutnja je zlato, lajanje su problemi. Idealan narod za sve vrste manipulacija. Vlast im može olako i bez po muke prodati svaki spin, svaku laž ili poluistinu, svaku frazetinu.
Analitičar FT-a je, nažalost, u pravu kada kaže da Hrvatska čeka da drugi obave njezine poslove. Zemlja je mirno tonula u korupciju, izborna je baza dopuštala da joj krešu plaće i socijalu, da sve postaje skuplje, da prođe harač, da za otvaranje svake tvrtke moraju ili trpjeti dugačku, počesto bespotrebnu i bespredmetnu proceduru ili da stvar ubrzaju katalizatorom plave kuverte. Velike su tvrtke kao normalo prihvatile štibru za stranačke stvari, bilo da je riječ o knjigama poezije, predizbornoj kampanji ili večernjim zabavama. Isplatilo im se: imali su zakone kakvi su im odgovarali, a inspekcije su ih zaobilazile u velikom luku. Malo sluganstva isplatilo se svima, na kratke staze. Dok je bilo love.
Hrvatska nije ništa više korumpirana od prosječne zemlje čijem krugu pripada. (Koji nam je ono trenutni ideal, Bugarska? S kojim smo idealima ono krenuli u pristupne pregovore? Ah, da, Austrijom, pa smo postali skromniji došavši do Češke, pa Slovačke, pa Mađarske i Slovenije... kako je proces napredovao tražeći umjesto riječi i planova u papirima djela i reforme.) Korupcije ima, i to u gadljivim razmjerima, sa zapadne strane Jadrana. Pravosuđe goni, premijer prekraja zakone prema i po sebi i jatacima, kilava opozicija se zgraža i zdvaja, vlast se bahati jer odlazak s vlasti vodi – proradi li sklerotizirano sudstvo! – ravno u istražni zatvor. Govorimo o članici – osnivačici EU. Kandidatska zemlja na sve ove luksuze nema pravo. I dobro da je tako. Zahvaljujući zahtjevima sa strane, i to od integracije koju ne voli trećina do skoro polovica Hrvata, valjda zbog gubitka nacionalnog suvereniteta, stvari se mijenjaju. Najveći će plus u kampanji za referendum o članstvu u EU biti efikasnije sudstvo, bolja državna uprava i manje korupcije. Ljudi se baš ne brinu o standardima sigurnosti hrane, štednje energije i mogućnosti da im dijete studira u drugoj zemlji. No, hoće li na referendumu zaokruživati 'da' svi oni koji su na neki način jamili u ovoj farsi – policajci s kojima još možete pregovarati o 'cijeni kave' kao razmjeni za prebrzu vožnju, lažni invalidi, mladi umirovljenici sa sumnjivom dokumentacijom, državni službenici koje će zbog nesposobnosti pomesti reforma sustava...Referendum će biti test žele li Hrvati zaista bolju zemlju ili su veoma zadovoljni da ih se i dalje guli, vrijeđa, ponižava i vuče za nos. Mazohističan neki narod.
