Biti samohrani otac u Hrvatskoj, ali i u cijeloj Europi, prava je rijetkost. U čak 89 posto slučajeva zakon je naklonjen majkama i rijetko kada djeca nakon rastave pripadnu ocu. No, ima onih tata koji nisu posustali i uspjeli su se izboriti za život sa svojom djecom.
Jedan od njih je Darko Biljanović, diplomirani inženjer elektrotehnike iz Zagreba i otac troje djece. Prije šest godina razveo se od supruge, no nakon toga počela je mukotrpna i mučna borba za dobivanje skrbništva, koja je trajala pune dvije godine.
"Majka je majka! Bez obzira što su se djeca žalila na njen odnos prema njima, institucije su im sugerirale da je majka majka i da ako se roditelji razvode, bolje je da budu s majkom", to je stav i predrasuda na koju je najčešće nailazio Darko Biljanović u postupku dobivanja skrbništva nad svoje troje djece, sada 18-godišnjom Tamarom, 15-godišnjom Nadinom i 10-godišnjim Milom.
Bolest i duga borba nisu ga pokolebali
"Dakle, unatoč tome što je od samoga početka problem bio u odnosu majke i djece, tretirani smo kao da je stvar obrnuta. Ne uvažavajući činjenicu da su se djeca žalila na nju, da su djeca, kada smo se razišli, živjela po svojoj volji sa mnom. Sve vrijeme je podmetano od strane institucija mnoštvo diskredibilnih podataka o djeci i meni. Onda čovjek mora dokazivati da to nije tako i iscrpljivati se na tome. Nakon nevjerojatnih optužbi protiv mene, provedeno je sudsko vještačenje i djeca su dodijeljena meni na skrb. Majci je zabranjen kontakt s djecom, uz preporuku za obiteljsku terapiju nakon koje bi se taj kontakt probao uspostaviti, no ona je to odbila. Ja sam se zbog svega toga razbolio od hemolitičke anemije nešto prije vještačenja, završio sam na kemoterapijama koje nisu djelovale, te na kraju, uz veliko novčano zaduživanje, nabavio skupe lijekove koji su me doslovno u posljednjem trenutku izvukli i ostavili na životu", ispričao nam je svoju priču Darko Biljanović.
"U koju god bismo instituciju došli, bilo je evidentno da su unaprijed formirali mišljenje. To je bilo toliko apsurdno da se čovjek pita je li to istina ili sanja. Jedna od taktika bila je iscrpljivanje djece. Non-stop ih se slalo na razne testove, ispitivanja, analize, i to u tolikoj mjeri da je jedno polugodište starija kći imala 186 sati izostanaka. Uvijek su termini bili u vrijeme škole, uvijek! Slučajno ili ne?", dodaje Darko.
Njegova djeca i on sad su, kaže, sretni i zadovoljni. Sve se bazira na povjerenju, a ono se stječe samo vremenom provedenim s djecom.
"Mi smo obitelj koja jako lijepo funkcionira i ne razlikujemo se ni u čemu od klasičnih obitelji", tvrdi Darko. Kada ga upitaju kakav mu je život s troje djece, spremno odgovara, mnogo lakši nego bez njih! Oni od prvoga dana brinu o domaćinstvu, svatko ima svoju obavezu i sve lijepo funkcionira. Za svoje se "klince", tvrdi, nije posebno žrtvovao, a ove godine provedene s njima su mu prava uživancija.
'Važne su crte ličnosti, a ne spol roditelja'
"Majka stvara jedan poseban odnos s djetetom i prije rođenja samim time što je to dijete devet mjeseci nosila. No, to ni najmanje ne umanjuje važnost uloge oca u odgoju djeteta. Takva razmišljanja pomalo su i ostatak prošlih vremena kada je majka bila s djecom kod kuće, a podjela poslova je bila izraženija. Muškarci su više izbivali iz kuće i naravno da je majka tu bila ključna", rekla nam je psihologinja Ljubica Uvodić Vranić.
No, danas se to znatno promijenilo. Muškarci su danas, tvrdi psihologinja, uvjetno rečeno, "mekši" nego prije te u djetetovu odgoju žele sudjelovati jednako kao i majka.
"Naravno da otac može biti jednako dobar staratelj kao i majka. Sve ovisi o osobnosti. Često se majku poistovjećuje s pojmovima kao što su brižnost i toplina, no realno mnoge majke nisu niti blizu toga. Dakle, kada je u pitanju odgoj, puno su važnije crte ličnosti nego kojeg je spola roditelj", dodaje psihologinja.
Darko se, makar je odavno riješio svoj problem, i dalje aktivno bavi ovim pitanjem i član je mnogih udruga. "Ne želim da jednoga dana netko drugi prolazi kroza sve to. Jedino što mogu reći očevima koji žele skrbiti o djeci, neka se ne boje preuzeti brigu o djetetu, naravno ukoliko misle da to mogu raditi kvalitetno i na dobrobit djeteta", poručuje ovaj hrabri otac svima onima koji se nađu u sličnoj situaciji.
