Niti 24 sata nakon medijskog otkrića pisma kojim je pokušala utjecati na kadroviranje u HŽ-u, Mirela Holy dala je ostavku na funkciju ministrice zaštite okoliša i prirode. Tako naglo zaživjela superiornost javnog morala u boljem smislu te riječi, a nad uobičajenom partitokratskom kloakom, ne viđa se često ni u finijim društvima, kamoli u ispodprosječnom (post)tranzicijskom ambijentu kao što je ovaj naš, gdje se ministarski posao u spomenutoj domeni, inače, znatnim dijelom odvija u konfrontaciji s transnacionalnim centrima financijske, industrijske i energetičke moći... Onakvima kakvi državama ovog reda faktički nasilno utrapljuju kredite za pokretanje odreda ekološki štetnih projekata.
Ili mandat, pak, nekima drugim u takvoj poziciji, jednostavno istekne u slozi s vrlim developerskim lobijima.
Prvi potpredsjednik ili drugi predsjednik
Holy ne spada među potonje; zamjerila se veoma brzo notornom, premda ne i formalnom vladinom alfa-mužjaku, Radimiru Čačiću. Taj se prvi potpredsjednik ili drugi predsjednik hrvatske vlade, zapravo najžešći eksponent svakovrsnog privatnog interesa u istoj, o konkretnim dubioznim gradnjama oglašavao navijački još dok si je smišljao buduću urnebesnu titulu. I za, recimo, projekte golf-grada poviše Dubrovnika i hidroelektrane na izvoru Omble, skandirao po dnevnom tisku da ŠTO-SE-ČE-KA. Ustvari, iza toga su mu retorički primjereno, te dosljedno i redovno, frcali upitnik-uskličnici.
Ton mu nije u napadnoj erekciji bio posve bez razloga, jer značajniji državni funkcioneri na to pitanje doista nisu iole čujno odgovarali prije imenovanja Mirele Holy na ministarsku dužnost. Ona je potom navela više relevantnih, pozamašnih ekoloških zapreka gradnji, i nije bila kapriciozna, no bila je odlučna da ne posustane samo tako. Radimir je Čačić tad valjda pomislio da halucinira: zar da mu vodu bistri, je li, tamo neka kolegica čiji posao ionako doživljava – sad nagađamo, no ipak – dekorativnim...
A tek je bio zasjeo na položaj, nije se dotad stigao niti novinarima zamjeriti kako spada.
Šok i slavlje
Uglavnom, kasnije je Holy prouzročila još poneku bar indirektnu neugodnost Europskoj banci za obnovu i razvoj, ili srodnim energanama suvremenog svijeta, i domaćim cehovima poput onoga građevinskog, koji već godinama u dubokoj hibernaciji sanja povratak Superministra na Zemlju, ili plastičarima koji također ne podnose da im se zadire u leno, i drugima sličnim. I tek što smo se udobnije namjestili da pričekamo na, doimalo se, možda i pravičan ishod svih tih ogleda, međutim, naša je politički perspektivna i društveno progresivna Mirela Holy učinila jednu od onih strahovito glupih pogrešaka, kakve se i najbaksuznijima omaknu jako rijetko. Glupih prvenstveno zbog upravo odvratnog nesrazmjera između dimenzija uzroka i cjelokupne posljedice.
Mora da su u stanovitim krugovima bili u šoku od nevjerice, prije negoli su uzeli slaviti, čim se ispostavilo da je iza njezina grijeha ostao digitaliziran pisani trag. Nisu ljudi sviknuti na takovo diletantsko politikantstvo, od načina što se naprosto desi onima koji se u pravilu ne bave podzemnom rabotom. Poslala je taj zlosretni e-mail, a sve nadalje pokazalo se manje bitnim, pa je Zoran Milanović uzmogao ranije dragu suradnicu s olakšanjem i opravdanjem žrtvovati, ubilježivši najednom dva lijepa zgoditka. Prvo, marketinški trijumf stranke koja ni za živu glavu ne dopušta nepotizam u svojim redovima i, drugo, spuštanje ekološke ustave za nadiruću bujicu Čačićevog investicijskog ciklusa.
Nedostatak egzekutora
Tako premijer katkad objesi na najviši jarbol onoga tko mu neće mnogo nedostajati, ovako ili onako, i kome se gafovi pišu na sedmu decimalu: Ferdelji, Komadina, Holy...
A misterij opjevanog proboja Radimira Čačića u špicu državne egzekutive, debelo preko mjere zaokruženog izbornog legitimiteta njegova HNS-a, u tome je što SDP-u nedostaje baš takav ekonomsko-politički egzekutor. Za ono što im je zadano i na što su odavno pristali, jedan Slavko Linić je nedostatan i pomalo kolebljiv. Bili za curenje kobne prepiske krivi špijuni, kao što sad već bivša ministrica vjeruje, ili se upleo sam Duh Sveti, činjenica je zatim da je ona pljusnula u baru s previjanim krokodilima, iz koje ne bi isplivali ni daleko jači. Holy nije svetica, prezimenu usprkos, kao što ni ne treba biti, ona ili bilo tko drugi, ali joj treba uzeti u obzir da nije posrijedi ravnopravan meč.
I zaslužila je smjenu Mirela Holy, ruku na srce, osim što je nikad ne bi dobila da nije bila dobra ministrica.
