Glavni urednik Nacionala, tjednika koji je na naslovnici svog posljednjeg broja, u utorak, 22. siječnja 2019., objavio fotografije čovjeka koji izgleda kao ministar Tolušić, s mladom ženom u krilu, uz proglas da je SOA utvrdila da su te fotografije lažne, u kasnim popodnevnim satima u četvrtak, 24. siječnja, dao je iskaz u Uskoku.
Dakle, dva dana nakon objave, tri dana nakon što je ministar unutarnjih poslova, Davor Božinović, pred kamerama izgovorio da MUP, SOA i DORH već koordinirano rade na razotkrivanju neviđene ugroze nacionalne sigurnosti, a potom glavni državni odvjetnik, Dražen Jelenić, razotkrio da ništa ne zna i pozvao da mu SOA pošalje to što ima - stječe se dojam da je služba koja je zapravo prva trebala nešto znati i krenuti u akciju, doista počela raditi na slučaju.
Sve je u slučaju "lažni Tolušić" bilo neobično izokrenuto i unatoč naporima svih Vladinih komunikacijskih eksperata posve je jasno da se radi o još jednoj političko-obavještajnoj manipulaciji koja se pokušava prikazati kao veliko ugrožavanje nacionalne sigurnosti. Nakon svih programiranih izjava i objava koje su trebale prikazati Tolušića i cijelu Vladu kao neupitne žrtve, slijedi izgleda mnogo teži dio posla: kako dokazati da je doista tako?
Dražen Jelenić
Težak posao gurnut je DORH-u
Taj je najteži dio posla zapravo gurnut onome koga su izgleda zaboravili obavijestiti na vrijeme što se uopće događa. Draženu Jeleniću, DORH-u, Uskoku. Moramo se gotovo sa sjetom sjetiti kako se nekad, u hrvatskoj mladoj demokraciji, gajilo velike nade u instituciju državnog odvjetništva. Mislilo se da je to punkt gdje će se rasplitati najteži primjeri korupcije, ratnog profiterstva, lopovluka svih vrsta. Maštalo se da će Hrvatska isto imati svoje heroje, kao što je Rumunjska imala Monicu Macovei (u njezinoj prvoj fazi) ili Italija Giovannija Falconea.
Naravno, bilo je i u Hrvatskoj pokušaja i manje ili više uspješnih državnih odvjetnika. U svojoj ideji to je institucija koja bi trebala biti vrlo neovisna o politici, o vlasti, koja bi morala moći istražiti i dizati optužnice u slučajevima u kojima su možda upleteni i najviši predstavnici vlasti. Prvi državni odvjetnik koji je krenuo malo odlučnije u svim smjerovima bio je Radovan Ortynski, javno je govorio o postojanju mafije u hrvatskoj, vodio je borbu protiv tzv. zagrebačkog podzemlja, a onda je nakon dugotrajnih pravosudnih zavrzlama doživio poraz, podnio je ostavku, a javnost "službenu potvrdu" da zagrebačko podzemlje ne postoji.
2017. pisalo se o paljevini njegove kuće na Braču, a zanimljivo je da je istraga pokazala da je jedan od upletenih bio svjedok na suđenju za tzv. zločinačku organizaciju u Zagrebu za koju je presuđeno da zapravo ne postoji. Drugi posebno popularan hrvatski državni odvjetnik bio je Mladen Bajić. Mnogo prisutniji u medijima, mnogo zakopčaniji i oprezniji. Bajić je bio doajen bombastičnog otvaranja istraga, a onda – stavljanje u ladicu. Obično se ne bi niti pitalo za rezultat. Bilo bi da je "istraga u tijeku". Također se pokazalo da je izgradio odličan mehanizam funkcioniranja s politikom i medijima. Napadao bi one koji su na silasku, koji padaju, a odabranim medijima redovno je puštao komade istraga koje su bile medijski atraktivne, a obično bezopasne za one koji su na vlasti.
Bivši glavni državni odvjetnik Radovan Ortynski
Cvitan u lovu na lokalne šerife
Bajićev nasljednik Dinko Cvitan je krenuo s legendarnim govorom da će posebnu pažnju posvetiti lokalnim šerifima, ali izgleda da su lokalni i svi ostali šerifi bili mnogo jači od njega. Završio je na jednoj tužnoj press konferenciji, kada je stajao tik uz premijera Plenkovića, i kimao glavom oko afere falsificiranja putnih naloga u Uredu premijera, u kojoj je osumnjičen i bivši predstojnik ureda premijera Milanovića, Tomislav Saucha.
Ubrzo je Saucha postao važan glas za održavanje Plenkovićeve većine, miljenik kojem će premijer osobno povremeno u Saboru stisnuti ruku, a Cvitan nije ponovno izabran, hoda s 24 satnim osiguranjem, vjerojatno zbog prijetnji nekog kome se ipak usudio stati na žulj. Cvitan i dalje radi u DORH-u, a vladajući su iznenada izvukli – Dražena Jelenića. Odavno više hrvatska javnost ne očekuje nikakva čuda od DORH-a i Uskoka.
Povremeno se pojavi informacija da je u nekom velikom slučaju "Uskok otvorio izvide", ali odavno u Hrvatskoj nije bilo neke gromoglasne i ozbiljne optužnice koja bi uzdrmala, koja bi pokazala da tu ima nade, da se nezavisno od narudžbi iz politike radi na razotkrivanju velikih korupcijskih ili političko-kriminalnih operacija. Dražen Jelenić, kojeg su i pojedinci iz oporbe podržali kao respektabilnog profesionalca ubrzo je spustio instituciju DORH-a još jednu stepenicu niže.
Jelenićeva amnestija grupe Borg
Nakon prijava u aferi Hotmail Uskok se pokazao iznimno brz i amnestirao je sve učesnike grupe Borg, ali i organizatore cijele ekipe koja se tajno sastajala u Banskim dvorima da bi pisala lex Agrokor, zakon na temelju kojeg su neki od učesnika grupe ušli u Agrokor kao savjetnici i zaradili enormne honorare. Jelinić je pristao biti i aktivni pomagač, obilno je nastupao u medijima i tumačio nevinost grupacije Borg koju je premijer Plenković zajedno s potpredsjednicom Vlade, Martinom Dalić. Eventualno im je zamjerao "nedostatak transparentnosti".
Ali u slučaju afere lažni Tolušić Dražen Jelinić je pristao na nešto još gore. Pokunjeno pristaje odraditi posao u koji su ga zaboravili uključiti na vrijeme. Davor Božinović je svojim istupom jasno pokazao da se dan prije objave osmišljavalo krizno komuniciranje, iz Nacionala i Jutarnjeg lista saznalo se da je SOA od petka, dakle tri-četiri dana prije objave, pregledavala fotografije, analizirala vrhove cipela i ćaskali s ministrom Tolušićem na temu cipela, sata, itd. Božinović je u svojoj izjavi objavio da već traje koordinirana akcija MUP-a, SOA-e i DORH-a, te je dakle, plasirao fake news o uključenosti DORHa.
Premijer Plenković je objavio da je došlo do neviđenog ugrožavanja nacionalne sigurnosti, ministar Tolušić je pred medijima prozivao bandu koja mu prijeti, premijerov savjetnik za nacionalnu sigurnost i glavni analitičar HDZ-a Robert Kopal hitao je pred TV kamere da objasni kako se radi o "deep fake" i tumači tu neviđenu nacionalnu ugrozu, ali u DORH-u u tom trenutku nije bilo ni Tolušićeve prijave, niti je SOA obavijestila državnog odvjetnika da se odvija "nacionalna ugroza" i da imaju lažirane fotografije kojima je, valjda, pokušan napad na nacionalnu sigurnost. Niti je znao da je već u koordinaciji sa svim službama prema Božinovićevom navodu. Jer očigledno nije bio.
Čuvena presica premijera i državnog odvjetnika Cvitana o aferi dnevnice
Jelenić je morao reći - dosta
Je li to bio trenutak u kojem je Dražen Jelenić trebao dići glavu i reći: ljudi, dosta obmana! Ili, nemojte me uvlačiti u svoje igre. Ne, nije se u Jeleniću probudio duh nacionalnog heroja, nezavisnog pravnog stručnjaka, čovjeka kojem se gade manipulacije, podmetanja i – laž. On je nastavio u maniri batlera, osmog pomoćnika premijera Andreja Plenkovića, onog koji je tako nisko u liniji da su ga zaboravili obavijestiti da on treba odigrati svoju ulogu.
Božinović je naprosto mislio da je Jelenić samo automatski nastaviti igrati zadanu ulogu. Možda ga je i nazvao i primio na red? Pobogu, Dražene, kako si me mogao tako zeznut? Pa nisam ste stigao obavijestit da kao imamo koordinaciju... Dražen Jelenić sada šutke nastavlja igrati zadanu ulogu. Glavni urednik "Nacionala" dao je iskaz, objavio je svim medijima da nije otkrio izvor koji mu je dostavio fotografije, a fotografije je vjerojatno izručio Uskoku. No, što će sada Uskok? Hoće li ih vještačiti?
Stvari nisu tako jednostavne
Jelenića ne samo da nisu obavijestili, niti mu poslali išta prije objave u Nacionalu, njemu su zapravo definirali, zadali tijek postupanja. Što da radi DORH kada je već rezolutno objavljeno na naslovnici Nacionala da je SOA rekla da su fotografije lažne? Može li ih uopće Uskok opet vještačiti ako je već dobio gotov proizvod i rješenje SOA-e? Stvari tu nisu tako jednostavne.
Ako je SOA fotografije već provjerila uz pomoć ovlaštenog sudskog vještaka, ili je to učinio Centar za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić, onda ih Uskok ne treba ponovno vještačiti, ali ako su fotografije analizirali samo neimenovani agenti SOA-e kako je to plasirao tjednik Nacional, onda ih Uskok može i mora ponovno vještačiti. No, hoće li to učiniti?
MUP je također preko odabranih medija pustio informaciju, i nije je demantirao, da je žena na fotografiji – prostitutka iz afere "elitna prostitucija." Znači li to da je ona već ispitana, da je dostupna MUP-u? Je li ispitana i u Uskoku? Očito nije, kad Jelenić ništa nije znao o slučaju. DORH se zapravo našao pred nerješivim zadatkom. Institucija o kojoj se nekoć maštalo kao o nezavisnom punktu borbe protiv korupcije i svakovrsnih muljaža sada se našla pred zadatkom da odrađuje i dokazuje ono što je izgovorio politički vrh i poručila SOA putem jednog medija.
Je li afera 'lažni Tolušić' učvrstila ministrovu lojalnost premijeru?
Što će Jelenić dokazati?
Dražen Jelenić mora kako zna i umije dokazati da su potencijalne prijetnje jednom ministru koje ni on sam nije prijavio mjesecima iako je znao za njih, bile ni više niti manje – dio zastrašujuće prijetnje cijelom nacionalnom poretku. Ako ne ispadne tako, onda bi Jelenić mogao biti taj koji je razotkrio da je premijer Andrej Plenković lagao, ili da je pogriješio netko u SOA-i. Ovdje u Hrvatskoj naprosto nezamislivo.
Nesretni Dražen Jelenić, promotor nevinosti grupe Borg, sada se našao pred još većim izazovom. Kako dokazati da su čudne fotografije bile nacionalna ugroza? DORH bi, kažu mi pravnici, trebao biti pas čuvar temeljne postavke demokratskog društva, vladavine prava. Recimo, tvrdoglavi buldog. Po svemu sudeći, Jelenić DORH pretvara u umilnu pudlicu. U krilu vlasti.
