Djelatnik Čistoće Josip Smiljčić ranjen dok je sprječavao razbojnika u krađi danas je iz bolnice pušten na kućnu njegu. Za posao je spreman što prije, otkrio je za RTL.
Rana od metka zarasta, ali će onoj emotivnoj trebati malo više. Zato o samom događaju Josip ne želi govoriti. Nakon sedam dana bolničkog kreveta konačno u svojoj kući.
"Zadovoljan sam da opet vidim svoju obitelj. To je na prvom mjestu i eto. Znači, sretan sam da sam živ, što se kaže. Boli, ali ignoriram kada vidim svoje dijete", rekao je Josip Smiljčić.
Duga je lista liječnika, kolega, šefova kojima Josip želi zahvaliti iako bi većina na trebala stisnuti njemu ruku i reći hvala.
"Hvala svima, ali valjda bi svatko napravio to isto", skromno je rekao Smiljčić.
Većina bi oduljila i bolovanje, no ne i Josip.
"Vraćam se na posao čim prije, to bolje", kazao je.
Uvrede uđu na jedno uho, na drugo izađu
A tamo ga s nestrpljenjem očekuje 1500 kolega koji rade na komunalnom otpadu i 170 smetlara.
Taksisti se vole hvaliti da najbolje poznaju grad, ali nisu ni do koljena ovim dečkima. Svakog mjeseca, s različitim odvozom, 20 su puta pred vratima Zagrepčana.
Pavao je tri godine u čistoći. Kad vani vidi smeće obavezno ga pokupi, ali kući, priznaje, ne čisti ništa. Ima djevojku kojoj se ni na prvom spoju nije sramio reći da radi sa smećem.
"Lova je lova. Svejedno odakle dođe. Najbitnije je da čovjek radi, da se osjeća korisnim. Ja sebe barem tako smatram, smatram se korisnim. Imam siguran, posao, dobar posao, dobra firma", rekao je Pavao Barbarić.
Njegov kolega Miroslav, rekao je da taj posao nije samo fizički. Cijelo vrijeme mora biti koncentriran na vozila ispred i iza i paziti na kolege da koji su na ulasku i silasku s, kako je oni zovu papuče, uvijek u riziku. A građani su uvijek u žurbi.
"Idu na posao, idu u vrtiće i onda su malo ljuti, frustirani, uvijek negdje žure, a mi smo tu da, tako da nazovemo, smetamo", rekao je radnik Čistoće Miroslav Ljubić.
Uvrede na jedno uho uđu, na drugo izađu. A ima i onih trenutaka zbog kojih je ovaj posao, kaže, divan. Primjerice, kad rade blagdanom pa su svi opušteniji.
"Čak nam je jedna bakica dala po 20 kuna. Mislim, to je njoj veliko, a nama je bilo neobično jer ničim nismo to ekstra zaslužili. Bude i toga", rekao je Miroslav.
"Vjerujte da ima još duše u nama i moram priznat da je puno više dobrih ljudi nego ovih, nazovimo, zločestih", zaključio je Miroslav.
To potvrđuje i slučaj njihovog kolege Josipa.
