Vođen postulatom žutog tiska kako nije važna istina nego priča, premijer Andrej Plenković uspješno je s vremenom hipnotizirao HDZ-ovce, pa već duže vrijeme isto pokušava postići i s ostatkom hrvatskih građana. Međutim, nekako mu baš i ne ide. Tabloidna publika ipak traži zanimljiv, napet, zabavan ili koliko-toliko uvjerljiv sadržaj, čega kod Plenkovića i HDZ-ovaca kronično nedostaje.
Čak i kad se očekuje kako će priča biti dobro pripremljena jer su autori imali i više nego dovoljno vremena za osmišljavanje i realizaciju, površnost s kojom se neki državni poslovi odrađuju uistinu je frapantna. Prije tjedna dana pompozno je predstavljen tzv. Nacionalni plan oporavka i otpornosti na temelju kojeg Hrvatska od EU-a očekuje nepovratnih 6,3 milijarde eura.
Kad je taj dugo iščekivani dokument konačno dan na uvid javnosti, ispostavilo se da plana otpornosti i oporavka zapravo i nema. Dobili smo još jedan popis želja i neispunjenih obećanja, odnosno popis ranije planiranih projekata koji, naravno, nisu ostvareni, pa nam ih se sad podvaljuje kao rješenja za privlačenje novca od EU-a namijenjenog za reforme.
Kako su u samo dva dana socijalni partneri i zainteresirana javnost analitički razbucali Plenkovićev besadržajni dokument, priča o nacionalnom planu otpornosti i oporavka brzinski je gurnuta pod tepih, ali za anale ostaje objašnjenje premijerova posebnog savjetnika za ekonomska pitanja Zvonimira Savića kako Nacionalni plan oporavka i otpornosti i nije plan nego "sažetak nacrta plana".
Birokratski praznogovor
Za takvo obogaćenje birokratskog praznogovora premijerov posebni savjetnik Savić zaslužuje poziciju u barem još dva-tri nadzorna odbora. "Sažetak nacrta plana" zapravo je fantastična sintagma i njome se može opisati ne samo ukupna politička strategija Plenkovića i njegova HDZ-a, nego i gotovo sve politike provođene u Hrvatskoj od osamostaljenja države.
Sintagma sažetak nacrta plana zapravo otkriva kako plana nema ili ako ga i ima, a ne poklapa se s interesom javnosti (što je najčešći slučaj), namjera je planera da ostane tajan, pa javnost može kroz godine otkrivati o čemu je zapravo mogla biti riječ.
No, nisu svi HDZ-ovi i Plenkovićevi planovi svedeni na sažetke nacrta. Eto, recimo, plan da se javnost bombardira neistinama o vlastitim, povijesnim uspjesima, da se ne preuzima odgovornost ni za jednu svinjariju koju počine HDZ-ovci ili njihov premijer, da se ne odgovara na konkretna pitanja oporbenih zastupnika, novinara ili građana provodi se uporno i sustavno, bez odgode.
Paralelna stvarnost
Ali, unatoč nastojanjima da se kolektivna lobotomija ukorijeni, HDZ i Plenković nikako ne uspijevaju zatomiti otpor dijela zastupnika opozicije, dijela medija i nevladinih udruga. Ti "mutljivci, mutikaše i jalnuški diletanti" nikako da shvate kako je HDZ-ova paralelna stvarnost jedina ispravna stvarnost. A u toj se stvarnosti "gradi, napreduje i investira više nego ikad" (Tomislav Klarić, HDZ) pod "najboljom vladom koja dobiva najveću potporu ikad" (Plenković).
U toj stvarnosti, na primjer, ne postoje dugovi veledrogerijama zbog kojih će Covid bolnica KB Dubrava za pet dana ostati bez lijekova, a ako ponekad možda i postoje, dugovi se neće vraćati jer vlasnici i zaposlenici veledrogerija "neće umrijeti od gladi".
Srećom (ili nesrećom), nisu svi građani cijepljeni virusom HDZ-ovih fantastičnih uspjeha pa su na posljednjim parlamentarnim izborima u Hrvatski sabor izabrali neka nova lica, mladu opoziciju koja ne pristaje na stare sheme.
Dolaze i s lijeva i s desna, neki su liberalni, a neki konzervativni, ali im je zajedničko da neumorno rade, pripremaju se za sjednice i ne dopuštaju HDZ-u i Plenkoviću da čitav javni prostor prekriju neprestanim i posve neutemeljenim samohvalama.
Otpor kolektivnoj lobotomiji u Saboru
Trenutačno najsnažniji parlamentarni otpor kolektivnoj lobotomiji pružaju Sandra Benčić i Tomislav Tomašević (Možemo), Nino Raspudić (Most) i Mirela Ahmetović (SDP). Strast i argumentiranost kojom Benčić sprječava da se zataška i skandal sa savjetničkom prepiskom guvernera HNB-a Borisa Vujčića s Knightheadom, nakon čega je ponuda tog britanskog fonda za Agrokor i prihvaćena, rijetko je viđena posljednjih godina u Hrvatskom saboru.
Raspudićevo traženje opomene za Klarića jer su njegove laude Plenkovićevoj vladi "toliko ulizničke, toliko očito naručene, isprazne" da Raspudiću vrijeđaju integritet saborskog zastupnika, skalpelskim je rezom razotkrilo sva bijedu propagandne strategije vladajućih, koja se silom pokušava nametnuti i za Aktualnog sata u Saboru.
Rijetki su HDZ-ovci koji su u ovih 30 godina saborsku govornicu koristili za iskazivanje autentičnih političkih promišljanja ili za otpor pogrešnim vladajućim politikama kad bi njihova stranka bila na vlasti, ali ovo što sad rade zastupnici te stranke pokušaj je pretvaranja hrvatskog parlamenta u Vrhovni sovjet Hrvatske. Pod nepogrešivim, najboljim, najsposobnijim i najvećim sinom našeg naroda. Andrejem Plenkovićem, naravno.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Net.hr-a.
