Ivo Sanader se konačno ukazao u Saboru. Kaže natjeralo ga na to. Žali se na "nevjerojatni i nedemokratski razvoj događaja koji je apsolutno neprimjeren europskim i svjetskim demokratskim standardima". Nije htio pojasniti na što točno misli. Pozicija mete, jasno je, nije mu baš sjela. Koji su njegovi idući potezi malo tko zna. HDZ-ovci se očito nadaju najgorem.
Sanaderove riječi zasjenila je, naime, upravo groteskna predstava HDZ-ovaca. Kakav je to bio doček?! Njegovi dojučerašnji stranački drugovi pokazali su nevjerojatnu količinu bijesa, osvetoljubivosti i nesnošljivosti. Onaj u kojeg su se kleli i kojeg su obožavali deset godina postao je osoba koju ne mogu podnijeti do te mjere da su izveli sramotan cirkus pokušavajući mu onemogućiti da sjedne na mjesto na kojem je do sada sjedila njegova zamjena. Bilo je nesnosno gledati ljude od kojih dio pola svoje karijere mogu zahvaliti danas omraženom Sanaderu kako se ponašaju na taj način. Nije se mogao suzdržati ni Nazif Memedi čije će riječi najbolje opisati situaciju u Saboru u petak: "Svi Cigani, samo ja Rom!"
arti-201010220063006 arti-201010220516006
Bez ikakve ambicije da se iz laičke pozicije upušta u sfere pravnih diskusija, treba reći da je Ustavni sud pokazao potpunu neosjetljivost za voljom naroda. Takvo otklanjanje potrebe za održavanjem referenduma, koji se po prvi put nakon iskazivanja želje za neovisnošću, trebao dogoditi upravo voljom stotina tisuća potpisnika peticije, ostavilo je gorak okus u ustima. Radikalno traženje sindikata za ukidanjem Ustavnog suda nije najzdravije za razvoj demokracije na ovim prostorima, ali možda upravo radikalizacija problema dovede do spoznaje o potrebi stvaranja uvjeta za daleko neovisnijim djelovanjem ustavnih sudaca. Oni bi trebali biti ti čije se mišljenje cijeni i poštuje, a to sada očito nije slučaj. Za to ne može biti kriva samo javnost, pa bi se i ustavni suci trebali zapitati kako je do toga došlo i, što je još važnije, kako se to može promijeniti.
arti-201010200110006 arti-201010200233006
Ovotjedna dobra vijest je da će se pokušati učiniti nešto da se spriječi dugogodišnja praksa državne uprave da na naš račun školuje stručne kadrove, a onda ih pusti da novac zarađuju u privatnom sektoru. Državni službenici koji direktno rade na dobivanju novca iz EU fondova zadržavat će se na jedini mogući način – većim plaćama. No, nije se država naglo opametila i shvatila da u plaćanje onih koji rade za nju treba uvesti sistem sličan onome u privatnom sektoru gdje najbolji zarađuju najviše. I ovo će se riješiti bez reforme koja se očekuje godinama. Novac za razliku plaća dat će Europa.
arti-201010210047006
Saznalo se da i među onima koje plaća država ima pojedinaca kojima mjesečna plaća malo znači. HRT-ova djelatnica Dijana Čuljak Šelebaj, ako je suditi po osobnom bogatstvu, može i volontirati. Ona je jedina novinarka u državi koja se može pohvaliti vlasništvom zgrade u strogom centru Zagreba. Budući da poreznike to očito nije zaintrigiralo, možda bi Dijana mogla svojim kolegama udijeliti kakav savjet o vođenju kućnog budžeta da krajem mjeseca ne budu nervozni kao što su to bili Zoran Šprajc i Đuro Tomljenović kada su se na hodnicima Prisavlja toliko žučno raspravljali da je to dospjelo i u medije.
arti-201010200429006 arti-201010220143006
Za kućni budžet nepoznatog 'junaka' koji nije rekao ni hvala konobarici koja mu je vratila torbicu sa 150 000 kuna ne treba se brinuti. Osim što nosi toliko love okolo, pokazao je i da mu ne pada na pamet svoje bogatstvo tek tako dijeliti. Pa gospodine, mogli ste barem kavu platiti! Ili Vas je prisustvo policije i mogućnost propitivanja o porijeklu novca toliko zbunilo da ste zaboravili na elementarnu pristojnost?!
arti-201010210586006
