Zlatko Hasanbegović bio je gost RTL-a Danas i pritom je prokomentirao današnju situaciju u zagrebačkoj gradskoj skupštini.
Znači li Vaš današnji postupak da ne vjerujete Bandiću?
Dakle, u politici nije stvar vjerovanja ili ne vjerovanja već načina da se ono što se odluči provede u djelo. Mi među ostalim tražimo i jamstvo da će se ova odluka provesti u djelo. To nije naš jedini zahtjev. Počinjemo pregovore o načinu i modalitetu konstituiranja skupštinske većine. Jasno smo rekli da obrazac suradnje HDZ-a i Bandića u protekle 2-3 godine nama nije prihvaltjiv.
Možete li biti konkretniji?
Upravo obrnuto što gospođa Taritaš spominje političku trgovinu, mi želimo izbjeći političku trgovinu i podjelu sinekura nadzornih odbora. Mi želimo odgovorno sukladno našem rezultatu sudjelovati u konkretnoj vlasti.
Kako ćete to postići?
Pregovorima. U tom slučaju činimo skupštinsku većinu i to su legitimni zahtjevi.
Što želite?
Konkretno ćemo razgovarati nasuprot medijske fame da se naš program sastoji od promjena imena ulica i trgova. Sam sastav liste gospođe Esih ukazuje da su se na njoj nalazili istaknuti stručnjaci, ljudi dokazani u svojim profesijama.
Za koje resore?
Ne postoji područje gradske uprave i uopće komunale politike za koje ne možćemo ponuditi odgovarajuće rješenje.
Zanima vas obor za kulturu.
Ako govorimo skupštinskim odborima oni će se podijeliti po uobičajenim ključevima. Gradski uredi, kao što je poznato, izborno ne proizlaze iz skupštinske većine, već se oni zakonom biraju na odgovarajućim javnim natječajima. Kada dođe na dnevni red mnogi stručnjaci su spremni sukladno javnim natječajima i kompetencijama preuzeti odgovornost.
Mnogi su ponudili mandate gradonačleniku što je normalna stvar kad se mijenja vlast. Želite li mjenjati imena još nekih ulica u Zagrebu ili predložiti neka imena koja nedostaju?
Nedostaju mnoga imena istaknutih osoba iz Hrvatske povijesti bliske i daleke, ali to nije stvar osobnoga hira. Mi nismo uzurpatori koji jednostrano mičemo imena ulica, ali zato i postoji skupštinski odbor za promjenu imena ulica.
Biste li htjeli biti na čelu tog odobra?
U krajnjoj liniji i ono što mi je blisko po struci i habitusu to bi bilo to.
Od kud ove situacije, imamo Tita, pa Francetića - u subotu ponovno jednu zapaljivu situaciju, iako ste rekli da nema smisla da se to radi u Otočcu. Otkud ova hiperinflacija ovakvih akcija?
To pokazuje da proces suočavanja s bliskom prošlošću s neugodnim hrvatskim 20. stoljećem nažalost nije okončan. Ona nije nikad ni počela na pravi način.
Što to znači, da nam je zemlja puna komunista i fašista?
Ne bi rekao pojednostavljeno, ali činjenica je da značajnu ulogu u hrvatskom javnom životu, u akademskim, poslovnim i ostalim elitama imaju ljudi koji imaju emocionalne, i ne samo emocionalne veze s propalom jugoslavenskom komunističkom baštinom i upravo jer je ta baština izvor njihove današnje moći javljaju se takvi potpuno iracionalni otpori ustanovaljvanju i konačnom i u simboličkom i stvarnom smislu, činjenice da je moderna hrvatska država nastala isključivo pobjedom u Domovinskom ratu i nacionalnom voljom našeg naraštaja i da je treba rješiti bilo kakvog, bez obzira na formalno sljedništvo, sljedništva sa svim državno pravnim projektima i propalim ideologijama koje su prethodile 30. svibnju devedesete.
Nekima se teško oprostiti od života kakav su imali u Jugoslaviji i još ga sanjaju, kažu da im je bilo lakše. Kako ćete to rješiti?
Ja to ne bi nazvao jednom vrstom nostalgije. Ljudi se teško mire s gubitkom svojih sadašnjih pozicija. Ovdje nije riječ o emocionalnim vezama ili nostalgiji prema mladosti, već je riječ o konkretnim privilegijama i društvenom moći koji imaju upravo danas, a na temelju baštine propaloga jugoslavenskoga komunizma i to su činjenice koliko god to netko ne voli čuti.
Kada pričamo o tim bivšim strukturama koje su duboko pustile korijene pa sad već i njihovi unuci dolaze na neke pozicije koje idu s koljena koljeno. Gdje je izvorište tih centara o kojima vi pričate?
Mi smo svjedoci u svim ovim događajima, od Agrokora nadalje, da pored službene hrvatske države postoji nešto što kolokvijalno možemo nazvati duboka država. Interesi te duboke države su u pojedinim trenucima, to je svima jasno, bili jači od interesa same Hrvatske i jedna vrsta dekonstrukcija tih paralelnih kultura koje te privatne poseben interese nameću kao opće je prvorazredna politička zadaća.
Da li ti ljudi i danas kontroliraju vlast?
O tome možemo vidjeti kako nastaju krize u Hrvatskoj, po kojim kriterijma se biraju pojedini dužnosnici i svima je sve jasno. Stvar je samo autentične politike koja će po prvi puta reći istinu ili 'car je gol'.
