''Što da vam kažem, život mi je izvrnut naopako! Imam restoran u kojem radi 11 ljudi, plan mi je za sljedeću godinu zapošljavati nove djelatnike i proširiti se, a blokirali su me u svemu'', požalio se Slobodnoj Dalmaciji.
Priča počinje u listopadu 2010. kad je podigao stambeni kredit u jednoj našoj banci na iznos od 71.903 eura. 15 mjeseci ga je uredno plaćao, bez dana zakašnjenja, no stvari su se promijenile kad je ostao bez posla.
''Trebalo je prehraniti djecu, kćerka je bila i na fakultetu. 500 eura mjesečno za ratu kredita jednostavno nisam imao. U veljači 2012. godine dobio sam otkaz kredita, a u banci su mi, kao jedinu šansu, ponudili refinanciranje. Pojma nisam imao što je to, ali nesreća me natjerala da toliko dobro to proučim'', naglašava poduzetnik.
Refinanciranje je, kako nam on objašnjava, odobrenje novog kredita kojim se zatvara jedan ili više postojećih kredita. Našeg je sugovornika ta mjera “koštala” dodatnih 20.000 eura, odnosno kredit mu se popeo na 91.100 eura. No, bio je prisiljen pristati.
''U svakom slučaju, rekli su mi da će u to refinanciranje kredita uključiti i tri kreditne partije po kojima sam im bio dužan - stambeni kredit, dug po tekućem računu i kredit odobren po njihovoj kreditnoj kartici.
Uslijedio je šok
Iznos refinanciranog kredita podigli su, barem su mu tako objasnili, zbog dugova po spomenutim partijama. Ne čudi stoga što se naš sugovornik šokirao kad mu je nedugo nakon toga stigla obavijest iz banke da ima nepodmirenih obveza na kartici u iznosu od 9561 kunu.
''Pitao sam otkud sad to, a oni meni da je greška u pitanju, da su zaboravili taj dio dugovanja uključiti u kredit! Bio sam šokiran! Ponudili su mi da plaćam na rate taj iznos, a da će mi ga oni, na koncu, vratiti ili prebiti smanjenjem kredita. Pristao sam i za nekoliko mjeseci smanjio taj iznos na 3.900 kuna.
Banka, međutim, nije čekala dugo te je pokrenula ovrhu čime se moj ''dug'' u međuvremenu popeo na 16.577 kuna.
Klijent je u pravu
U splitskom Savjetovalištu za zaštitu potrošača kojem se naš sugovornik, također, obratio za pomoć, smatraju da je klijent potpuno u pravu.
''Prije svega, u realizaciji kredita ne bi smjeli postojati nikakvi usmeni dogovori, oni su bili dužni čovjeku ponuditi aneks ugovora. Osim toga, nedopustivo je da banka, koristeći instrumente moći, grešku svojih službenika prebacuje na leđa klijenta'', smatra Iskra Maras, savjetnica za financije u Savjetovalištu.
