Dragi moj Darko, znaš vjerojatno koliko me boli briga za institucije ove zemlje, i koliko su ti one naklonjene. Ah da pojasnim.
Darko Kovačević zvani Daruvarac brutalno je u lipnju 2019. premlatio svoju bivšu djevojku s nepunih osamnaest ispred nekolicine gostiju u caffe baru „Chill out“ na zadarskoj Meladi. Indikativno jest za ovu našu priču kako je ta, nazovimo je nekolicina, mirno i nezainteresirano promatrala kako Daruvarac tuče šakama, nogama, drškom od stola mladu djevojku koju je zabio ispod stolova i mlatio je čime je stigao.
To Daruvarcu očito nije bilo dosta, pa je nesretnu djevojku onako krvavu i isprebijanu odvukao u toalet i tamo je nastavio tući po glavi i licu, te joj glavu razbio od umivaonik. Na vrištanje nesretne djevojke, ponavljam, nekolicina gostiju „Chill outa“, kao i nekolicina slučajnih prolaznika – nije reagirala.
Tako nažalost stoji u zapisniku policije, i tako stoji u objavljenom videosnimku s nadzorne kamere na kojem se jasno vidi sva brutalnost Daruvarca i sva ravnodušnost nekolicine gostiju i prolaznika.
U lipnju iduće godine Udruga Zagreb Pride izvijestila nas je kako su u rano jutro na zagrebačkoj Trešnjevci dvije djevojke brutalno pretučene od nasilnika. Napadač je vikao da su odvratne lezbače i pederi, te je djevojke tukao šakama po licu i metalnom palicom dok su ležale na podu. Jedna od djevojaka pokušala se braniti te je nekolicini gostiju obližnjeg caffe bara dovikivala da joj pomognu, no napadač se okrenuo prema toj nekolicini i dobacio im da će proći kao i djevojke, ako se usude priskočiti im u pomoć.
"Treba vas sve pobiti, odvratni pederi", vikao je taj psihički bolesnik vukući jednu od djevojaka po podu za kosu prema obližnjoj stanici autobusa na zagrebačkome Glavnom kolodvoru, na kojem je, treba li uopće kazati, sjedila nekolicina slučajnih prolaznika, koji pogađate – nisu poduzeli ništa.
Dvije djevojke iz Splita napadnute su u travnju prošle godine na matineji u klubu Hemingway, nedaleko Poljuda. Jedna od djevojaka teško je stradala te je do dana današnjeg s trajnim oštećenjima bubrega, a te večeri prošla je i s ozbiljnom frakturom lubanje. Dvije djevojke te je večeri okružila grupa maloljetnika i bez pravog povoda počela ih vrijeđati. Napadač, tj. više njih, djevojke su udarali na stepenicama kluba dok je nekolicina njihovih vršnjaka nezainteresirano gledala što se događa.
PU splitsko – dalmatinska incident je okarakterizirala kao maloljetničko naguravanje.
Ove tri tužne priče samo su one tri koje se površno mogu sjetiti, a nema praktički dana da ne saznamo za novo i brutalno nasilje nad ženama, posebno nad mladim djevojkama koje imaju tu nesreću da stanu na put raznim Daruvarcima, nakazama i osobama sličnim podivljalim životinjama bez ikakve moralne ili društvene skrupule.
Ozbiljnija analiza navela bi svakako i slučaj Podstrana, kao i porazne statistike u kojima je u Hrvatskoj zlostavljana svaka treća žena. Žene trpe zlostavljanja, najčešće govore analize i statistika zbog djece, zbog "nekolicine" pred kojima od straha ili srama uglavnom šute. Ako se jednom i odluče prijaviti nasilnika, a govorimo o zlostavljanju koje tada prelazi u zakonodavnu fazu, tada to postaje mukotrpno dokazivanje nasilja na sudovima koje se otegne u vječnost.
Ti užasni slučajevi imaju i jednu konstantu, a ona je da su uglavnom nasilnici ili nepoznati, ili ako su poznati da su "otprije poznati" policiji koja nakon uviđaja po slovu zakona da odabir žrtvi hoće li nasilnika prijaviti, kazneno goniti, ili pak ne.
Gotovo svi nasilnici imaju ista opravdanja i iste priče koje postaju svojevrsno pravilo.
Svoje nasilje opravdavaju ili alkoholom ili nekim razlogom zbog kojeg su bili izazvani od strane pretučene djevojke. Često PTSP-om, koji je olakotna okolnost samo ako je nasilnik branitelj. Taj broj dramatično raste iz godine u godinu, najviše zbog tolerancije samog društva, ali i jasnih poruka kako s oltara tako i od neodgovornih političara koji za žene drže da moraju biti krotke.
U statistikama prijašnjih godina mali smo stravičnu brojku od čak 72 žene koje su ubijene od ruke svojih supruga ili raznoraznih nasilnika. Samo prošle godine u Hrvatskoj je ubijeno 20 žena, njih 18 ubili su partneri ili bliske osobe. Ne pretučenih, kao što je pretučena ova nesretna djevojka u Zadru, već mrtvih, brutalno ubijenih.
Taj femicid u Hrvatskoj sasvim je dovoljan razlog za alarm koji nažalost često zazvoni samo onda kada se naša javnost grozi tim sumornim brojkama i statistikama. No ja osobno najviše se grozim onih nezainteresiranih. Oni koji čuju i vide nasilje nad ženom, a ne reagiraju. One nekolicine. Pa eto reagiram.
*Stavovi izneseni u kolumni osobni su stav autora i ne održavaju stav RTL.hr-a*
