U prvoj godini drugog mandata na čelu parlamenta, treći čovjek u državi, predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković, nije uspio pronaći nijednu za život građana relevantnu temu kojom bi na sebe uspio skrenuti pozornost javnosti. Ali se zato ponovno - drugi put ove godine - bavimo njegovom povrijeđenom taštinom koja je tolika da ju je odlučio štititi policijskom represijom. Gordan Jandroković ne može podnijeti kad ga građani nazivaju Njonjom.
Kad ga tako nazivaju političari, na njih ne huška policajce, a rado i sam vrijeđa. U izmjeni uvreda s predsjednikom Republike Zoranom Milanovićem, šefa države nazvao je "iskompleksiranim klaunom", zastupniku Mosta Nikoli Grmoji rekao je da je "malo reći da je smeće".
Za slanje policije Hvaraninu Toniju Berošu (45) zbog telefonskog poziva u kojem je Jandrokoviću rekao "Dobar dan, gospodine Njonjo" doznali smo tek prošlog tjedna, ali se ispostavilo da se poziv dogodio na Dan pobjede, dakle istog dana kad je Jandroković u Kninu nakon mise uvrijedio građanku koja mu je pred crkvom doviknula "Njonjo". Umjesto da produži dalje, što bi učinio svaki zreli utjecajni političar u demokratskoj zemlji, svjestan da građani i na taj način imaju pravo izražavati nezadovoljstvo, Jandroković je, okružen sigurnjacima, napao ženu i pokazujući prstom na nju vikao "Pogledajte sebe kako izgledate!". Sudeći prema onom što je zadesilo Hvaranina Beroša, nepoznata Kninjanka još je i dobro prošla. Hvaranin tvrdi da mu je Jandroković odgovorio s "Nabijem te na k****, idiote, majmune... pa mu opsovao mater", prekinuo razgovor i poslao policiju.
Kakva je to policija koja zbog Njonje posjećuje građane?
Jandroković očito zloupotrebljava moć predsjednika Hrvatskog sabora i za to ne biva kažnjen, štoviše, on je u ponedjeljak slanje policije građaninu koji ga naziva nadimkom uvriježenim za njega u javnom prostoru i političkom životu, nazvao "rutinskom akcijom policije". Tvrdi kako mu je, kao štićenoj osobi, dužnost prijaviti policiji pozive s nepoznatog broja uvredljivog ili prijetećeg sadržaja i da oni tada postupaju prema vlastitoj odluci i procjeni.
Prihvatimo li to Jandrokovićevo obrazloženje, postavlja se pitanje zašto mu je odjednom, nakon stotina medijskih priloga o nadimcima političara - u kojima se Njonjo redovno spominjao - i nakon što su ga politički protivnici i suparnici stotinu puta nazvali Njonjom, činjenica da ga je tim nadimkom oslovio običan građanin, bila toliko uvredljiva da mu pošalje policiju na vrata. I kakva je to policija koja u istom kontekstu zbog Njonje posjećuje građane? Ako im je po službenoj dužnosti i morao prijaviti taj poziv, zar nije mogao reći kako je to uobičajeno, tim više što ga je istog dana Njonjom nazvala i ranije spomenuta Kninjanka?
Jandroković je u ponedjeljak ustvrdio i kako takve stvari čine oni kojima smeta što on pobjeđuje i koji, kao frustrirani gubitnici, od nemoći ne znaju što bi nego ga vrijeđaju i difamiraju. "Njih očito muči što sam politički dosljedan", dodao je Jandroković i ostao živ. Jer, upravo zbog te svoje "političke dosljednosti" i jest prozvan Njonjom. A i taj nadimak ima i istoznačnice koje su daleko gore.
Divio se svima, dok ne izgube moć
Andrej Plenković četvrti je u nizu HDZ-ovih predsjednika kojima se Jandroković divio sve dok nisu izgubili moć. Baš kao danas Plenkovića, istim je žarom Jandroković obožavao i Ivu Sanadera, Jadranku Kosor i Tomislava Karamarka. Dok su bili moćni, bio im je gromobran, a kad je namirisao krv, bio je među prvima koji su ih cipelarili. Bio je Sanaderov ministar vanjskih poslova, on ga je ubacio i u Sabor, ali Jandroković će biti prvi koji će zatražiti da se palom Sanaderu ne dopusti povratak u HDZ.
Jadranka Kosor ostavlja ga na poziciji šefa diplomacije, nagrađuje ga i mjestom potpredsjednika Vlade RH. Jandroković će biti među prvima koji će podržati Kosoričino izbacivanje iz HDZ-a. U Tomislavu Karamarku prepoznaje novog Mesiju, "najkvalitetnije rješenje za HDZ, čovjeka s velikim političkim iskustvom koji mu se dopada kao osoba i koja može jamčiti stabilnost". Kad je osramoćenom Karamarku odzvonilo, Jandroković je bio među prvima koji su se od njega ogradili.
Eto, moglo bi se čak reći i da je stvarno politički dosljedan, ali u igranju uloge najpouzdanijeg HDZ-ova vjetrokaza. Jer, već cijelo desetljeće je dovoljno pratiti što govori i radi Gordan Jandroković da biste znali koji u HDZ-u vjetar puše.
Ali, politička nedosljednost šefa parlamenta Gordana Jandrokovića, zbog kojeg je dobio nadimak Njonjo, ovdje nije najveći problem. Problem je što je njegovo slanje policije građaninu koji ga je nazvao Njonjom samo još jedna u nizu zloupotreba represivnog aparata protiv građana koji kritiziraju pripadnike vladajuće stranke. U posljednjih pet godina vladavine HDZ-a zabilježili smo policijsko postupanje prema 18-godišnjaku koji je u Poreču Plenkoviću dovikivao "HDZ lopovi! Lopine!" (nepravomoćnom presudom za Fimi-mediju su proglašeni zločinačkom organizacijom); pa 2019. prema dvojici mladića u Puli zbog majica "HDZ Lopovi. Lopine!" i privođenje 69-godišnjeg Korčulanina koji je Plenkovića dočekao s "Živio ti meni, dobro nam doša, ćaća moj, živio!" (HDZ-ovci su Sanadera zvali ćaćom dok je vladao). Prije četiri mjeseca makarski gradonačelnik i saborski zastupnik HDZ-a Jure Brkan optužio je nezavisnog oporbenjaka Mihovila Marinovića da mu je išarao plakat prijetnjom smrću, nakon čega su mu policajci došli na vrata, pred ženom i djetetom, zbunjenog odveli u postaju, dva mu sata testirali rukopis, snimali dlanove, ispitivali o njegovu znanju latinskog jezika, a onda mu i pretresli stan.
Vodeći HDZ-ovci vole naglašavati kako su nas izveli iz tamnice naroda" u kojoj su vladali cenzura i verbalni delikt, a policija je ljude privodila i kažnjavala zbog viceva o Titu i viđenijim partijašima, zbog pjevanja budnica "Ustani bane!", "Marjane, Marjane" i "Vile Velebita". Izveli su nas tako iz "tamnice naroda" da bi nas uveli u što? U politički zatvor otvorenog tipa u kojem se političkom papku ne smije reći da je njonjo i u kojem je predsjedniku parlamenta države koja se naziva demokratskom i članica je EU-a, ustavna odredba kojom se jamči sloboda govora i izražavanja misli manje vrijedna od toalet-papira?
