Predsjednik Davos Foruma profesor Klaus Schwab okupio je ove godine oko 2500 političkih lidera, poslovnih ljudi i znanstvenika iz cijelog svijeta kako bi raspravili o "Globalizaciji 4.0".
To je, bez sumnje, ne samo aktualna, već i krucijalna tema kojom je obuhvaćeno mnoštvo društvenih fenomena današnjice. Od digitalizacije, kao oličenja tehnološkog progresa te tzv. četvrte industrijske revolucije, preko sve izraženije političke i ekonomske polarizacije u svijetu, do ozbiljne krize demokratskih sustava u cijelini. Unatoč tome što na prvi pogled izgleda da je svaki od ovih fenomena "priča za sebe" oni su i te kako međusobno povezani.
70 posto današnjih profesija će nestati do 2030.
Autor teze o digitalizaciji, kao glavnom čimbeniku globalizacije je profesor Schwab. Pored obnovljivih izvora energije, robotike, umijetne inteligencije, informatičkih i komunikacijskih tehnologija, te megalopolisa, sasvim sigurno digitalizacija predstavlja jedno od glavnih odličja Četvrte industrijske revolucije.
Bez ikakve sumnje živimo u digitalnoj eri. Što to konkretno znači? Ima li to samo dobre ili pak i loše strane? Primjera radi, 70 posto današnjih profesija će nestati do 2030. godine. Kognitivni i kreativni poslovi će prevladati na tržištu rada. Jesmo li spremni za takvo nešto? Sudeći po dugim natezanjima oko sudbine nekih od brodogradilišta i nedostatku jasne vizije po tom pitanju, usudio bih se reći kako nismo spremni.
Ima li Hrvatska strategiju razvoja?
Ima li Hrvatska strategiju razvoja koja može odgovoriti svim ovim izazovima? Koja i kakva uloga institucija je potrebna u digitalnoj eri? Da li je kretanje te koncentracije kapitala, i njegova raspodjela, kompatibilna sa zahtjevima i efektima digitalizacije? Bojim se da je odgovor na ova pitanja isti - ne.
Iako nema zadovoljavajućih odgovora na sudbonosna pitanja za budući razvoj malih država kao što je Hrvatska, već ni izbliza nema dovoljno debata i promišljanja koja bi nas dovela do pravih odgovora te adekvatnih rešenja. Jedan od ključnih razloga ozbiljnog odljeva radno sposobnog stanovništva leži upravo u tome.
Petina Hrvata živi na rubu siromaštva
Uz to imamo nedostatak kapitala, rastuće nepovjerenje u sposobnost institucija u riješavanju pitanja od vitalnog interesa za građane te sve veću polarizaciju između bogatih i siromašnih. Sam podatak da 800 tisuća ljudi u Hrvatskoj, što čini petinu stanovništva, živi na rubu siromaštva je dovoljna ilustracija stanja. S druge strane, na svjetskoj razini se odvijaju procesi na koje Hrvatska ne može objektivno utjecati. Posebice u uvijetima kada cijela populacija doseže jedva 20 posto stanovništva pojedinih vaneuropskih megalopolisa poput Istanbula, Kaira, Šangaja, Mumbaja, Tokija, Lagosa i Mexico Cityja. U svakom od njih živi preko 20 milijuna ljudi.
No, ono što nas očekuje i predstavlja imperativ za sve, bez obzira bili "veliki" ili "mali", je kompletna transformacija obrazovnog, zdravstvenog, transportnog, komunikacijskog, energetskog te sustava produkcije i raspodjele.
Tu nema i ne može u 21. stoljeću biti "malih" i "velikih", već "brzih" ili "sporih". Drugim riječima, vrijeme više nije samo novac, kako se to oduvijek govorilo, već i čimbenik konkurentne sposobnosti. Tema polarizacije postaje sve više prisutna u političkoj praksi, teoretskim razmatranjima, ali i na društvenim mrežama i medijima.
Europska unija pred povijesnim ispitom
Ovom prilikom ću se zadržati na, po meni, glavnom uzroku tog sve prisutnijeg društvenog fenomena. A u narednoj kolumni ću se posebno posvetiti odnosu polarizacije i demokracije.
Svi pišu o polarizaciji u kontekstu političkih podjela koje reflektiraju u izbornim rezultatima diljem svijeta. Od SAD-a do Europe. Od Brazila do Venezuele. U tom kontekstu, postavlja se pitanje gdje je uzrok svemu tome? Pojava žutih prsluka, širenje populizma, jačanje autokratskog načina vladavine i u konačnici ozbiljna kriza demokratskih sustava. Glavni generator polarizacije, po mom mišljenju, je sve veća koncentracija bogatstva u rukama jako malog broja ljudi.
Dobro se sjećam nastupa francuskog ekonomista Thomasa Pikettyja u Zagrebu prije nekoliko godina kada je govorio da je čitavu svoju analizu ditribucije bogatstva na svjetskoj razini usmjerio na diskrepancu između stope povrata kapitala i stope rasta proizvodnje i prihoda. Otuda dolazi, po njemu, do neodrživih i neopravdanih nejednakosti. Što opet dovodi do potkopavanja "meritokratskih vrijednosti na kojima se zasnivaju naša društva", zaključuje Piketty.
A ja kažem: u tom grmu leži zec. Piketty vidi riješenje problema u uvođenju progresivnog poreza. A za to je opet, po njemu, potreban visok stupanj međusobne suradnje i regionalna poltička integracija. Konkretno, institucija poput Europske Unije. S tim u vezi postavlja se pitanje li to izvodljivo i kako?
Koje i kakve korekcije sadašnjih demokratskih sustava zahtjeva porezni mehanizam koji bi omogućio preraspodjelu svjetskog bruto dohotka, odnosno preraspodjelu dohotka u okviru nacionalnih gospodarstava koja su zapravo istinski nosioci svjetske ekonomije. S tim se slažu i Piketty i Schwab. Europska Unija, što se toga tiče, pred povijesnim je ispitom.
Reforme motivirane njenim produbljivanjem moraju se prije ili kasnije pozabaviti riješavanjem ovog složenog društvenog problema. To ni izbliza ne riješava problem kad se zna da je od ukupno 2200 milijardera u svijetu 2018. godine "samo" 25 posto u Europi.
Što kažu brojke?
Sve priče o bogatim ljudima, uključujići i neke mitove, počinju na isti način. Na početku nisu imali ništa, a kada su odradili sve ono što treba, postali su bogati. To zvuči pomalo melodramatično, ali je u najvećem broju slučajeva točno. I to je vrijedno svakog uvažavanje te poštivanja. Ali ova priča ima nastavak.
Statistike o raspodjeli svjetskog dohotka su zastrašujuće. Samo 1 posto svjetskog stanovništva posjeduje 82 posto svjetskog dohotka. U svijetu danas ima oko 2200 milijardera. Njihovo bogatstvo se procjenuje na oko 3,5 triliona (1 trilion je 1000 milijardi) dolara. S druge strane, 3,5 milijardi ljudi na planetu ili polovica ukupnog stanovništva posjeduje isto toliko bogatstvo. Postavlja se pitanje je li to prihvatljivo? Kakve su konsekvence toga?
Ovo nije poziv na revoluciju. Ta vrijemena su prošla. Uostalom, skoro polovica svjetskih milijardera dolazi iz zemlje u kojoj je komunistička partija na vlasti. Uz to, Kina ima 820 milijardera. Jedini razuman i primjeren način riješavanja ovog paradoksa je preraspodjela svjetskog dohotka preko uvođenja takvih poreznih mehanizama koji bi spriječavali prije svega utajivanje poreza.
Godišnje se utaji preko 350 milijardi dolara poreza
Podaci o utaji poreza na svjetskoj razini u raznim formama govore da su dostigli čudovišne razmjere. Godišnje se utaje porezi u iznosu od preko 350 milijardi dolara ili 7 društvenih bruto proizvoda Hrvatske. Ovaj šokantni podatak još više obavezuje da se sva energija uloži u pronalaženje takvih mehanizama.
To je uostalom razlog prijepora francuskog predsjednika Macrona sa žutim prslucima. Ne samo oni, već milijuni ljudi diljem svijeta prosvjeduje u kontinuitetu protiv takvih nepravdi i anomalija. Vjerujte mi, kao umirovljenik, kojem je uskraćeno 50 posto mirovine zarađene mukrpnim radom tijekom 46 godina, zato što nacionalni dohodak od oko 10 tisuće dolara po glavi stanovnika ne dozvoljava da proračun države (Makedonija) te njeni mirovinski fondovi ne mogu pokriti cijeli iznos zarađene mirovine, imam puno razumijevanje za revolt žutih prsluka i svih onih ljudi koji traže više pravičnosti u preraspodijeli nacionalnog dohotka.
U konačnici sve civilizirane države imaj ustav kojim se reguliraju sve sfere društvenih odnosa i uređenja. Nema nikakvog razloga ni argumenta da time ne bude obuvaćen i porezni sustav. Ali ne na formalan način već temeljito. I u Davosu se čulo upozorenje o neophodnosti "sklapanja društvenih dogovora građana i njihovih lidera s ciljem očuvanja unutarnje sigurnosti (što obuhvaća i socijalnu sigurnost - primjedba autora) uz istovremenu otvorenost prema svijetu".
Opatija kao "Ljetni Davos"
Usput da napomenem da je Davos nekoć bilo zabito, anonimno švicarsko selo u dobokom zimskom snu poput medveda u tim krajevima. S vrijemeno je preraslo u svjetski "hot spot" za poticanje ideja i vizija na svjetskoj razini.
Pitam se zašto naša "uspavana ljepotica" Opatija ne bi postala "Letni Davos". Ima sve preduvijete. To nije samo izazov bez presedana već inspirativan poduhvat.
Stavovi koji su izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora te ne odražavaju nužno stav redakcije portala Vijesti.hr
