Stotine je ljudi svakoga dana u haustoru u Nami prolazilo pokraj njega i Đipsija, a on ni od koga nikada ništa nije tražio. U prihvatilište za beskućnike nije želio otići, jer je uvjet bio da se odrekne Đipsija. Prolazili su dani, tjedni, mjeseci, godine, izmjenjivala su se godišnja doba, a njih su dvoje po najvećoj zimi i najvećoj vrućini preživljavali na ulici, nadajući se da nikomu ne smetaju, piše Glas Slavonije.
'Boli me i noga i srce i glava'
Željka i Đipsija često su osim nekolicine zabrinutih građana obilazili i volonteri iz osječke udruge Pobjede, ostavljali im nešto hrane i s njime razgovarali. Jednom prilikom Željko im je rekao da Đipsija jako bole zubi, a kako mu je pas doslovce sve na svijetu, udruga je žurno reagirala i pomogla u izlječenju psa i njegovoj kastraciji.
Sada je Željku potrebna hitna zdravstvena pomoć i njega. Naime, zbog ozeblina koje je zadobio spavajući usred zime na otvorenom i zbog pretijesne obuće koju je nosio noge su mu pune rana, a moguće je i da ima i dijabetes.
“Boli me i noga i srce i glava”, rekao je.
Kako nema osobnu iskaznicu i sređenu papirologiju, nema ni mogućnost ostvarivanje osnovnih socijalnih prava. Na Facebooku je, međutim, osnovana grupa “Pomoć Željku Osijek” u koju se ubrzo uključilo 130 ljudi voljnih pomoći. U samo četiri dana uspjeli su pronaći privremeni smještaj za Đipsija u Viškovcima, gdje je sada u društvu nekoliko veselih pasa. Kontaktirali su i HZZO, gdje su im rekli da se Željko obrati u nadležni Centar za socijalni skrb jer nema osobne dokumente. Posljednje mu je zabilježeno prebivalište u Petlovcu, koji pripada pod ingerenciju belomanastirskog Centra.
Najprije su mu u Centru za socijalnu skrb uz puno truda riješili zdravstveno i dopunsko osiguranje, a zatim su ga odvezli u KBC Osijek na pregled i snimanje noge, gdje je dobio i terapiju. Kako Željkovo zdravstveno stanje zahtijeva posebnu skrb i njegu, u Centru za prihvat beskućnika rečeno mu je da ne može biti njihov korisnik dok mu se zdravlje ne poboljša.
No, dobri ljudi iz ove priče opet su se zauzeli za Željka i Centru za socijalnu skrb napisali pismo namjere kako bi se Željku bar na jednu noć prije odlaska u bolnicu u Domu sv. Vinka omogućio smještaj. I u tome su uspjeli. Iako s Đipsijem u mislima, nakon brojnih godina, noć je proveo u toplom krevetu, pod krovom.
Željku i Đipsiju taraže udomitelje
U srijedu popodne odvezen je u bolnicu na kontrolu, gdje će provesti neko vrijeme na liječenju. Dobri se ljudi već sada trude Željku i Đipsiju pronaći odgovarajući smještaj u udomiteljskoj obitelji. Neki su od nesebičnih junaka iz ove priče su Vesna Saplaić, Mirna Bečarević, Ivan Džanko, Selma Đurić, Damir Pešić, Josip Gašparac, Ivana Toth, Tina Imrik Medak, Olivera Balatinac (voditeljica Doma sv. Vinko) te Kasandra Matijević i Robert Bandov (djelatnici Centra za socijalnu skrb), piše Glas Slavonije.
Tu su, dakako, i brojni sugrađani koji su u ovom humanom činu sudjelovali barem dijeljenjem objave na Facebooku.
