Izjave predsjednika Zorana Milanovića odjeknule su više nego glasno te se pomno analiziraju, propituju i možda će se na temelju njih dogoditi nešto daleko veće od afere Janaf. Ili će se sve "slegnuti" kao da nikad nije izrečeno.
Naime, nekadašnji premijer je dao podosta žestoke izjave, a počeo ih je s tvrdnjom da se iza cijele afere skriva nešto puno ozbiljnije i opakije.
"Ako predsjednik ne bude komentirao istrage, onda neće nitko. Zadnja osoba koja može govoriti o istragama je aktivni sudac. Neka se Turudić bavi hrvatskim jezikom u sudnici, bio je jedan od lošijih studenata, a to se i vidi. Polupismene presude sve govore o sucima. Tim ljudima treba zabraniti da govore i uzeti im licencu. Oni koji su mislili da će me ušutkati, sad su izvan sebe", istaknuo je.
Dodao je da je bio premijer i da sve zna.
"I zato u tom svijetu za mene nema tajni. SOA nije znala za istragu. To je posao koji su radili DORH, odnosno USKOK i kriminalistička policija. To sve znaju ministar unutarnjih poslova i predsjednik Vlade. I zato mene pitati kakva je moja priroda odnosa s Draganom Kovačevićem, a ne pitati što se događalo 11. studenog 2019...", kazao je Milanović i potom se žestoko osvrnuo na rad Državnog odvjetništva:
"DORH na jedan kriminalan način, nakon što završi prva faza istrage, daje informacije medijima. To tako dalje ne može. To treba urediti. Kada sam saznao koliko to sve traje... Kada se vidjelo da nosi novac i nosi ga, onda prekinete istragu i zna se što se radi. Oni to nisu. Tako ispada ili da idete na nešto veće, premijera naprimjer, a nisu. Ili se štiti nekoga."
Premijer Andrej Plenković nije ostao dužan.
"Ja nažalost nisam imao prigodu slušati izjavu Milanovića. Jako je znakovita rečenica ja sam bio premijer pa sve znam. To je za javnost kapitalna informacija, tko je na čelu vlade. Politika mene i HDZ-a je da ne želim znati čime se bavi USKOK i policija. To je borba protiv koruopcije. Niti znati niti utjecati. Ako je to zaista izgovorio, onda je krucijalno da javnost zna kako se tko ponaša kao predsjednik Vlade. Nije svjedno tko je na čelu Vlade. Mene uopće ne zanima čime se bavi policija i USKOK i to je borba protiv korupcije", izjavio je Plenković i opisao Milanovićevu reakciju kao nervoznu te dodao:
"Da sam ja kao predsjednik HDZ-a i Vlade izgovorio to što je Milanović, mislim da bi imao rafalne udare komentare kako se odnosim prema sudstvu, DORH-u i policiji. Imali bi vatru prema meni."
Osvrnuo se i na tvrdnju predsjednika da je istraga moguće išla prema krupnijim ličnostima, nazvavši to trilerom za koji ne zna tko bi mu se mogao domisliti.
"Uozbiljimo se. Ključna je razlika pogleda na funkcioniranje sudova, DORH-a i policije. Borba protiv korupcije nije stalno lamentiranje o korupciji, borba protiv korupcije jest da tijela koja se time bave treba pustiti da samostalno, neovisno i nepristrano rade svoj posao", poručio je premijer.
Više o optužbama, sukobu i žestokim stvarima koje su izrečene, komentirao nam je politički analitičar DavorGjenero.
"Temeljna teza predsjednika u njegovoj filipici protiv premijera i ministra unutarnjih poslova je da su ova dvojica znala za istragu protiv Dragana Kovačevića, Peteka i ostalih, te da su unatoč tome pristali da Kovačević bude izabran na novi mandat Predsjednika Uprave Janafa. Institucionalno, niti ministar Davor Božinović, a pogotovo premijer Plenković, ne bi trebali znati za pojedinačne istrage. O njima moraju znati glavni državni odvjetnik ili njegovi zamjenici, koji nadziru zakonitost rada policije, i visoki policijski časnici, glavni ravnatelj, ravnatelj PNUSKOK-a ili kriminalističke policije. Sprečavanje političkog utjecaja na policiju postiže se time da ministar, kao politička osoba, brine samo o zakonskoj i fiskalnoj poziciji policije, a da policijski službenici autonomno obavljaju svoj posao, pod kontrolom državnog odvjetništva, kao vladine samostalne agencije, i sudbene vlasti", navodi Gjenero i dodaje:
"Predsjednik ne bi trebao na ovakav način komentirati rad vladinih agencija za provođenje zakona, jer takvim komentarima samo ruši njihovu vjerodostojnost i povjerenje u njih, koje ionako nije visoko. Arbitrarna izjava predsjednika da je upravo na to Martinje trebalo provesti akciju uhićenja njegova je osobna ocjena, za koju ne znamo je li potkrijepljena nekim dodatnim podacima ili je tek dociranje čovjeka koji jest diplomirao pravo, ali osim studentskih znanja o kaznenom pravu nema niti iskustva niti dodatnih znanja. U ovoj fazi postupka nije niti trebalo doći do javnosti toliko detalja o praćenju Petka i Kovačevića i o načinu primopredaje ilegalne provizije. Konstrukcije, da je suprug bivše predsjednice Grabar-Kitarović prisustvovao predaji tog mita čine se naivnima, jer ilegalni se poslovi ne obavljaju pred svjedocima, a zašto su se u odvjetništvu i policiji odlučili da ne zaustavljaju istragu u trenutku primopredaje provizije, nego da je nastave, stvar je koju oni moraju objasniti u primjerenom trenutku."
Za kraj, Gjenero navodi najbitniju tezu svog mišljenja o situaciji.
"Predsjednik bi morao reći na osnovu čega smatra da su premijer i ministar znali za detalje istrage. Da su znali, ne čini se vjerojatnim niti da bi Kovačević dobio novi mandat na čelu Janafa, a niti da bi Dražen Barišić bio u poziciji ne samo da bude izabran u Sabor, nego i da kadrovira kandidate iz Zagrebačke županije, pa da na primjer eliminira tadašnjeg ministra Dražena Bošnjakovića."
