Prije pet godina, 20. listopada 2014., ispred Ministarstva hrvatskih branitelja u Savskoj ulici 66 u Zagrebu započeo je braniteljski prosvjed koji je potrajao čak 555 dana. Prosvjednici predvođeni Đurom Glogoškim, predsjednikom Udruge 100-postotnih hrvatskih ratnih vojnih invalida 1. kategorije, Josipom Klemmom, tadašnjim predsjednikom Udruge specijalne policije iz Domovinskoga rata te još nekima, podigli su šator pred Ministarstvom i poručili da ne odlaze dok im se ne ispune zahtjevi. Tražili su izmjene Zakona o hrvatskim braniteljima i donošenje ustavnog zakona o Domovinskom ratu i hrvatskim braniteljima, ali i i ostavke tadašnjeg ministra branitelja i svoga suborca Predraga Freda Matića te njegovih pomoćnika Vesne Nađ i Bojana Glavaševića.
Povodom pete godišnjice početka tog prosvjeda razgovarali smo s bivšim ministrom Matićem, koji je danas SDP-ov zastupnik u Europskom parlamentu.
'Milanović me pitao: Frede, jesi li nešto zeznuo?'
NET.HR: Jesu li Vam bili jasni razlozi zbog kojih su se branitelji okupili ispred Vašeg ministarstva i podigli šator?
MATIĆ: Od prvog trenutka bio sam svjestan da postoji politička pozadina prosvjeda. To je bilo jasno kao dan. Prvog dan prosvjeda, kada sam razgovarao s premijerom Milanovićem, on me pitao: "Frede, jesi li nešto zeznuo?". Rekao sam mu: "Zorane, kad bi mi bili prava država, ja ne bih ni mogao biti ministar branitelja jer sam u teškom sukobu interesa. Što bih ja to, kao branitelj i logoraš, mogao učiniti kontra branitelja, a da istovremeno ne učinim i protiv sebe?" To govori zdrava logika. Čak postoji i videosnimka koju nikad nisam želio puštati. Deset dana prije prosvjeda dodjeljivao sam automobile stopostotnim invalidima. Glogoški je tada rekao kako unatoč teškoj financijskoj situaciji Ministarstvo branitelja i ja kao ministar ispunjavamo sve obveze prema hrvatskim braniteljima, da bi deset dana kasnije rekao da ništa ne valja. To su karakterne ništarije.
NET.HR: U kakvim ste danas odnosima s organizatorima i vođama tog prosvjeda?
MATIĆ: Istaknuo bih to da sam ja sada u Bruxellesu, učim i popravljam svoj engleski, a Đuro Glogoški sjedi kod kuće i gleda turske serije, uči turski. Neki od kolovođa prosvjeda imaju problema sa zakonom, a imali su ga i prije prosvjeda. Neki od vođa, velikih vjernika, imaju problema s onom Božjom zapovijedi koja kaže "ne govori lažno protiv bližnjeg svoga". A evo mene, koji baš i nisam veliki vjernik, Bog je poslao u Bruxelles. Pritom mi je posebno drago da sam u Europski parlament ušao ne samo glasovima SDP-ovaca već i braniteljskim glasovima. Dobio sam više glasova od nekih tzv. braniteljskih ikona, i to zajedno. Jedina mi je utjeha što su mi se svi oni, osim Glogoškog, izravno ili neizravno, a neki čak i putem medija, ispričali i rekli da nisu sve to radili protiv mene. Ja sam to i znao od prvog dana jer ona dvojica iz parole „Oba su pala, oba će pasti“ bili su Milanović i Josipović, a ne Glavašević i ja. Često su mi znali reći: "Kud si baš ti ovdje?" A ja nisam imao razloga povući se. Da sam imao razloga, ne bi mi trebao šator, sam bih dao ostavku. A da sam njima htio ugoditi mogao sam jedino otići iza zgrade i ubiti se.
'Zbog Glogoškog i družine propustio sam pet najvažnijih godina u životu svoga sina'
NET.HR: Kako danas, s odmakom od pet godina, gledate na sve te događaje?
MATIĆ: Rekao sam to već jednom, ali ponovit ću: zbog Glogoškog i družine propustio sam pet najvažnijih godina u životu svoga sina. Nisam primijetio da je iz četvrtog razreda već otišao u osmi razred jer sam kao ministar kući dolazio slomljen k'o pas, a odlazio rano ujutro i potpuno se posvetio tom poslu da bih na kraju dobio taj šator. Jedino sam im zahvalan što sam saznao sve o sebi. Recimo, tko mi je čukundjed, kada je došao na ova područja i odakle. Sve su oni ispitali pokušavajući mi pronaći slabu točku. Vrhunac toga bio je da su visoki dužnosnici HDZ-a - neću ih imenovati, ali ako bi me htjeli tužiti vrlo rado ću reći o kome se radi – dolazili u Vukovar nudeći novac mojim prijateljima da kažu nešto protiv mene ili da mi nešto iskopaju. Iz djetinjstva, mladosti, nemam pojma odakle, možda i iz vrtića. Međutim, nije bilo ničega. Ja sam bio jedan od pristojnijih momaka iz Vukovara i Borova naselja. Sa mnom nisu imali problema ni roditelji ni nastavnici, a kamoli policija ili sud. Nikad! Svašta su probali da mi iščačkaju, a moj ratni put je, rekao bih neskromno, briljantan, čist k'o suza. Za razliku od njih mnogih, ja koji sam uništavao tenkove na Trpinjskoj cesti danas mogu slobodno ići i u Srbiju i u Bosnu i u Crnu Goru, gdje god hoću i s osmijehom od uha do uha. Ženevske konvencije nisam nikada pročitao, njih sam naučio kod kuće i u vrtiću.
'Karamarko je totalna neznalica i bezveznjak za politiku'
NET.HR: Je li i u kojoj mjeri 'šator' u Savskoj promijenio Hrvatsku?
MATIĆ: Sve je počelo dolaskom tog nesretnog Karamarka na čelo HDZ-a i na političku scenu. Ja ne sumnjam da je on dobar čovjek, ali je totalna neznalica i bezveznjak za politiku. On je radikalizirao političku scenu i to se svakoga dana sve više iskazuje. Mislim da se narednih 15-20 godina nećemo vratiti na razinu 2012. godine. Tada je, u onim ekonomski teškim vremenima, naša Vlada barem upristojila Hrvatsku. Braniteljima koji su prosvjedovali rekao sam to već prvog dana prosvjeda da odnos naroda prema hrvatskim braniteljima nakon toga više neće biti isti. I nije. Osim u braniteljskim krugovima, oni su postali neomiljena kategorija u hrvatskom društvu. Pokazali su, a to dokazuju i ovi zadnji događaji s HVIDR-om, da su postali dobri sluge groznih gospodara, spremni na sve kao Pretorijanci. Odnos hrvatskih građana prema braniteljima se drastično promijenio. Postali smo omiljeni "k'o partizani devedesetih". Meni je žao zbog ogromnog dijela poštenih branitelja, ali ove čelnike braniteljskih udruga samo smrt može smijeniti s čela udruge. Tko je zajašio prvog dana na mjesto predsjednika, taj je tamo i danas. Kim Jong-un treba učiti od njih. Čak sam jednom prilikom rekao da će Đakićev sin preuzeti HVIDRA-u jer nema tko drugi. Džaba 50 tisuća ratnih vojnih invalida kada je on već 20 godina najbolji među njima.
