Što radi ekipa iz Kukuriku koalicije tri dana nakon što je dobila izbore? Prepire se oko fotelja. Da nije Sanaderovog izlaska iz pritvora, tema dana bi bila hoće li HNS imati tri ili četiri ministra, te hoće li Vesna Pusić biti ministrica vanjskih poslova ili vanjskih poslova i europskih integracija. Kakvu to poruku šalje? Prilično problematičnu – ako do sada, a ovakve izborne rezultate ankete najavljuju već mjesecima, nisu napravili plan kako uopće podijeliti vlast koju su dobili, što je s planovima koji se tiču puno većih i složenijih problema.
Tek ćemo sad vidjeti što nas čeka
To je cijena predizborne kampanje kakvu smo imali. Kampanje u kojoj se HDZ bavio Tuđmanom, Domovinskim ratom, povratkom u baraku, a kukurikavci šutjeli i puštali da HDZ uništi sam sebe, što je prilično uspješno napravio. Pa smo ostali pošteđeni za detalje tog Plana 21, i tek ćemo sad, kad smo skinuli skalp HDZ-u, vidjeti što nas zapravo čeka.
Sad slijedi reality check. Zadnjih mjesec-dva, kad je u pitanju Kukuriku i Milanović kao budući premijer, bavili smo se uglavnom pizdarijama. Bavimo se time i od izbora – pa kakav mu je bio govor, je li se držao bahato ili samo ozbiljno, je li mu povremena ironija plus ili minus, voli li šetnje po prirodi ili preferira bicikl, ima li držanje lidera ili nema, kakav mu je bio pobjednički govor...
Dok je Milanović sazrijevao ...
Dok je Milanović "sazrijevao, radio na sebi, izrastao u političara s odličnim nastupom", a Jaca se uz pomoć Tuđmana juniora vraćala HDZ-ovim prapočecima, događali su se prosvjedi radnika Đakovštine, prosvjedi radnika Trimota, prosvjedi radnika Adriachema, prosvjedi radnika Jadrankamena, prosvjedi radnika Dalmacijavina, prosvjedi radnika KIO Keramike, permanentni prosvjed radnika Kamenskog... ali ih zbog predizborne kampanje nismo zarezivali previše. Vijesti o njima pojavile bi se u desetoj, petnaestoj minuti naših dnevnika, naprijed bi se eventualno probile ako bi utjecale na kampanju, a tad bi HDZ najupornijim prosvjednicima poslao interventni vod s državnom lovom samo da jadne ljude smiri do izbora, da ne plaču usred dnevnika.
Uz dužno poštovanje prema svim tim nesretnim radnicima, svi ovi prosvjedi, kad ih gledamo kroz brojke, ništa su prema prosvjedu koji bi mogao zadesiti novu vladu. A ta majka svih prosvjeda mogla bi se zvati prosvjed radnika Brodosplita, njih oko tri tisuće.
Baš briga radnike tko je kriv
Trenutno je skoro pola radnika Brodosplita na plaćenom čekanju, brod za francuskog naručitelja (inače najskuplji i jedan od najsofisticiranijih brodova ikad napravljenih u Hrvatskoj) je gotov i 15. 12. odlazi, što znači da Brodosplit sa svojih 3.000 zaposlenih ostaje na samo jednom brodu, onom od Jadrolinije koji će biti porinut krajem ožujka. Ako vam, gospodo iz nove vlade, damo sto dana fore, ostaje vam jedva dva tjedna da izmislite posao za ove ljude.
Znam da je HDZ kriv za ovu situaciju, ali nisam siguran da će radnike Brodosplita to zanimati ako im se pojavite s pričom da niste mogli ili da ne možete ništa napraviti. A podsjetit ću vas i na par detalja s prošlog prosvjeda Brodosplita – radnici su samo mirno prošetali gradom, pa je cijeli bio blokiran par sati, treštao je Thompson cijelim putem, a po Splitu se priča da su mlađi radnici "bili spremni i radit sranja", samo su ih sindikalisti uspjeli smiriti. E da, još jedan detalj – radi se o izbornoj jedinici u kojoj ste, nakon svega što je HDZ izveo zadnjih godina, jedva dobili mandat više od njega i koji će, kad i ako do ovakvih prosvjeda dođe, imati novog lidera koji će jedva čekati da se uzgalami pred raspižđenim ljudima i napije vam se krvi.
Lako izlijetanje iz fotelja
To vas, dakle, čeka. To će vam biti reality check. I zato vas molim, nemojte nas zajebavat s foteljama treći dan od izbora. Ako nemate plan za Brodosplit i brodogradnju općenito, mogli biste bez njih jako brzo ostati.
