recenzija albuma /

'Firma' Dječaka posluje s gubicima - hiperprodukcijom do prosječnosti

Pomahnitaloj mašti Ive, Vojka i Zonija još uvijek se nema što prigovoriti jer njihov tok svijesti i dalje izbacuje naizmjenično urnebesne, smrtno ozbiljne, filmski realistične i potpuno sulude rime

29.5.2015.
21:53
VOYO logo

Firma (Croatia Records)

Usporedno s njihovom popularnošću, rastao je i broj „hejtera“ koji su Dječake optuživali za prodaju i podilaženje mainstreamu, a među njima su, sasvim očekivano, prednjačili oni koji im naprosto nisu mogli oprostiti činjenicu da više nisu bend poznat samo nekolicini odabranih „kužera“. Novi album splitskoj će hip-hop trojci bez ikakve dvojbe donijeti brdo takvih optužbi, što ne bi bio problem kada bi „Firma“ sadržavala više pjesama sposobnih da dežurnim kritičarima začepi usta.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Pomahnitaloj mašti Ive, Vojka i Zonija još uvijek se nema što prigovoriti jer njihov tok svijesti i dalje izbacuje naizmjenično urnebesne, smrtno ozbiljne, filmski realistične i potpuno sulude rime. Iz njih su skoro pa sasvim izbacili trenutno vrlo popularnu i gotovo sveprisutnu socijalnu tematiku te se posvetili seciranju vlastitog mikrosvijeta, točnije splitskim ulicama i galeriji likova koje na njima svakodnevno susreću.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Samim time, očekuje vas nova „porcija“ pravih i lažnih repera, kvartovskih čudaka, luzera, sponzoruša i poseljačene „zlatne“ mladeži. Premda je svakako riječ o nepresušnom vrelu inspiracije, ovim posljednjima dali su malo previše „svjetla reflektora“ i, podarivši im glazbenu pratnju u kojoj parodiraju r'n'b i najkomercijalnije predstavnike američkog rapa, u nekoliko pjesama završili na neželjenom teritoriju budalaština tipa Connect („Shopping“, „CMC“).

Ostatkom materijala dominiraju sampleovi na tragu ranih osamdesetih i prvih istraživanja mogućnosti sintesajzera, no i ta je zanimljiva ideja upalila tek povremeno.

U konačnici, Firma Dječaka najbolje „posluje“ kada rade ono što se od njih ne očekuje pa su tako u „Struji“ fascinantno izbrisali granice između etna i hip-hopa; prekrasno poremećenoj „Smeće“ možemo zamjeriti samo prekratko trajanje od svega 47 sekundi, dok izlet u natprirodno zvan „Slijepa Marija“ djeluje kao da ga je pisao sam „kralj nadnaravnog“ Stephen King.

Uz navedene, pri vrh opusa grupe ući će i ljutito otvaranje „Brutalna besa“ te „Visoka nota“, prekrasna posveta preminulom prijatelju i suradniku DJ Bronsonu. Ukratko, da je ovaj album imao osam-devet pjesama manje, radilo bi se možda i o ključnom ostvarenju Dječaka. Ovako, ipak je ispao samo prosječan.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ocjena albuma: 5/10

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Tekst se nastavlja ispod oglasa
pikado
Gledaj odmah bez reklama
VOYO logo