Još dok sam bio mladi novinar, a tome ima skoro dva desetljeća, pitanje Trgovske gore i radioaktivnog otpada iz nuklaerke Krško bila je jedna od uvijek aktualnih i atraktivnih tema. Razni ministri jedne, druge i treće Vlade su dolazili i odlazili, ali za radioaktivni otpad svi su imali isto rješenje: vojni tuneli i podzemni hangari bivše vojarne Čerkezovac kod Dvora na Uni.
I jedni i drugi i treći su nailazili na žestoki otpor lokalnog
stanovništva premda su sva istraživanja i ispitavanja pokazivala
da je to najsigurnija lokacija u Hrvatskoj. U međuvremenu
radioaktivni otpad iz Krškog, ali i mnogih drugih zdravstvenih i
istraživačkih institucija se gomilao i došlo je vrijeme da se
konačno primjereno smjesti. Vojska je napustila Čerkezovac, a
država je raspisala natječaj za tvrtku koja će staru vojarnu
preurediti u skladište radioktivnog
otpada.
I bila je to prilika da prvi put u dvadeset godina jedan
snimatelj i jedan novinar uđu u prostor o kojem smo mi ostali
dotad mogli samo izvještavati ispred žičane ograde. Ivan Oberlik
je snimatelj, Goran Latković novinar i
ekskluzivno vam donose priču iz budućeg
skladišta radioaktivnog otpada Čerkezovac kraj Dvora na
Uni.
Do prije pola godine tim se vratima nije smjelo ni približiti, vojnici bi brzo reagirali, ali danas smo ušli u vojarnu Čerkezovac koja bi kroz tri do četiri godine trebala postati skladište radioaktivnog otpada.
Mi smo prva novinarska ekipa koja je dobila priliku ući u bivšu vojarnu Čerkezovac. Vojska ju je napustila krajem prošle godine, a u vlasništvo Fonda došla je negdje otprilike u trećem mjesecu. Da bi se došlo do samih skladišta vozi se u samo brdo, otprilike 3 do 5 kilometara po makadamskoj cesti.
Stižemo do prvih skladišta, iako su prazna, na njima su ostale vojne uspomene. Nikad više čerkezovačke kiše, pisali su vojnici po vratima, odmah uz to netko je odbrojavao dane do izlaska.
Donedavno su ta skladišta bila jedna od najstrože čuvanih mjesta
"U ovakvim skladištima, govorimo o identična dva skladišta će se skladištit institucionalni i drugi radioaktivni otpad iz Republike Hrvatske. Jedno skladište će biti rekonstruirano i namijenjeno za prihvat i karakterizaciju i dodatno eventualno pospremanje institucionalnog radioaktivnog izvora u kontejnere, spremnike. Drugo skladište će biti isključivo za skladištenje isključivo takvog otpada", rekao je voditelj uspostave Centra za RAO Goran Kukmanović.
Hrvatska još mora uskladištiti svoju polovinu iz Nuklearke Krško, a to je oko 3000 kubika srednje i nisko radioaktivnog otpada. Za njega će biti izgrađeno potpuno novo skladište u krugu bivše vojarne. Rok za preuzimanje je od 2023. do 2025. i do tada sve mora biti gotovo.
Donedavno su ta skladišta bila jedna od najstrože čuvanih mjesta jer je u njima hrvatska vojska čuvala municiju, eksploziv i granate. Doznajemo da su neke granate u sebi sadržavale osiromašeni uranij.
Skladišta su sada zapečaćena, a na svakom koraku podsjetnik da se s ceste ne smije nikako skrenuti jer je okolna šuma minski sumnjiva. Cijela vojarna prostire se na 580 tisuća kvadrata.
"Tu će biti otpad kako onaj iz nuklearke tako i insitucionalni u kemijsko biološki i bilo koji drugi način inertan. Radi se o krutom, čvrstom otpadu pospremljenom u čvrste kontejnere i neće biti skladišten nikakav tekući ili plinoviti otpad", rekao je Kukmanović.
"To ništa nije transparentno"
Vozimo dalje kroz šumu i dolazimo do drugog dijela vojarne koji je danas prazan. Donedavno je ovdje bilo života, a sada tek zaštitar koji čuva objekt.
U samom prostoru vojarne nalazi se nekoliko objekata koje su dakako koristili pripadnici vojske. Tu je nekoliko prostorija koje su se koristil kao predavaone, a nalaze se tu još i spavaone kao i ostali popratni sadržaj. Svi objekti koji se neće koristiti za skladište radioaktivnog otpada bit će srušeni.
Vojarna se nalazi na napristupačnom terenu u gustoj šumi Trgovske gore, a današnji su joj stanovnici leptiri, gušteri i pokoja divlja životinja koja prođe kroz rupe u ogradi. A što kažu susjedi? Građani Dvora i okolice imaju isti stav - radioaktivni otpad nije dobrodošao u njihovo susjedstvo.
"To ništa nije transparentno. Javne nabave su takve da kažu da je transparentno, ali to je tako da moramo imati korisnički račun da bismo došli do tih informacija šta oni hoće, šta oni planiraju i koje su njihove daljnje radnje. Samim tim to znači da je svatko uskraćen za informaciju šta se tamo dešava", rekla je Anita Kolarec iz Stožera za obranu od radioaktivnog otpada Općine Dvor.
"Tu budu išli ti kamioni s tim teretom, znači mi ćemo ostati i bez puteva. Ovu svoju hranu bojat ćemo se jesti jer to će biti sve ozračeno", rekla je Dobroslava Vujanović iz Dvora.
Vojnička smjena u Čerkezovcu je gotova, a počela je neka druga s kojom građani nisu sretni, a odgovorni uvjeravaju da nema nikakve opasnosti.
Direktor Fonda u RTL Direktu
Gost RTL Direkta bio je direktor Fonda za financiranje razgradnje i zbrinjavanja radioaktivnog otpada i istrošenoga nuklearnog goriva Nuklearne elektrane Krško, Hrvoje Prpić.
"Postoji velika razlika između radioaktivnog i nuklearnog otpada. Radioaktivni otpad, ovaj koji je zbrinjava trenutno u Nuklearnoj elektrani Krško i onaj koji imamo na Ruđeru, po bolnicama, razasut na puno mjesta u Hrvatskoj spada u nisko i srednje radioaktivni otpad. Njega karakteriziraju i brzina doze koje se mogu primiti, aktivnost, a ono što govorimo da je nuklearnog karaktera to je istrošeno nuklearno gorivo. To će biti nuklearni otpad", objasnio je Prpić.
Objasnio je i kada možemo očekivati da na Čerkezovac doista i dođe taj radioaktivni otpad.
"Pa ja sam već u nekoliko navrata te stvari pojasnio. Ne sviđa mi se npr. komentar da se ne radi transparetno i da se ne zna kakva je to javna nabava. Mi smo tražili članove lokalne zajednice da budu članovi povjerenstva i da zajedno s nama provode javnu nabavu i da svjedoče procesima koji se događaju. Za taj objekt koji još moramo izgraditi, ovo je samo dio objekta, dobiti građevinsku dozvolu. Da bi došli do nje morate dobiti prethodno lokacijsku, prije toga morate napraviti studiju utjecaja na okoliš, a da bi to napravili na takvom jednom lokalitetu morate napraviti istražne radnje, dakle geološka bušenja...
Neće proći 20 godina, to je otprilike tri godine predviđeno u našem hodogradmu do kad to mora biti gotovo, završena sva ispitivanja i studija utjecaja na okoliš koja se provodi zbog nas u Hrvatskoj, ali i prekogranične suradnje", objasnio je.
Osam milijuna kuna godišnje za Općinu
Rekao je i kako nema straha da će se uništiti život.
"Ljudima izaziva to razne strahove. Ljudima izaziva iracionalne strahove. Imate neke političare koji koriste, da ćemo uništiti kestenove šume, da će nestati meda, da će uništiti pčelarstvo, OPG-i. Međutim, ono što je svugdje u svijetu poznato da nema nikakvih štetnih utjecaja ovakvih vrsta i nema razloga da ljudi strepe da će se uništiti život. Imate poruke s druge strane granice, 250.000 ljudi ostaje bez pitke vode. Ja bih uvijek volio da mi objasniti kako će ostati bez vode, ali taj odgovor ne možemo dobiti", kazao je.
Kazao je li i to bila jedina lokacija za takvo skladište.
"Postoje određene predispozicije koje bi neki lokalitet trebao zadovoljavati. Još od kasnih 70.-ih godina kada se i bivšoj Jugoslaviji počeo raditi plan nuklearne elektrane, počele su se gledati te lokacije koje imaju svoje uključive i isključive kriterije i dolazilo se do onih koje odgovaraju. Oni sve podjednako po svojim karakteristikama zadovoljavaju i ova isto u potpunosti zadovoljava, naravno da je između ostalog bio i presudan da je neperspektivan objekt za vojsku. Najčešće u svijetu se koriste napušteni vojni objekti, napušteni rudnici, oni su uvijek dislocirani, izvan prometnica i to su pogodna mjesta. Jedino što je važno je osigurati da nema neovlaštenog pristupa da bi bilo tko došao u posjed takvog radioaktivnog materijala", rekao je Prpić.
Odgovorio je i na pitanje koliku će kompenzaciju dobiti lokalna zajednica jer je na njihovom teritoriju.
"Ja to ne volim zvati kompenzacija jer to neki vrlo često tretiraju da je to naknada za štetu. To je poticaj za gospodarski razvoj. Svugdje u svijetu takav lokalitet na kojem se tako nešto gradi dobija poticaje, to je 8 milijuna kuna godišnje. Većina centara u Europi je otprilike milijun do milijun i pol tisuća eura. Isto tako, to je jedan općinski budžet, puta dva možemo reći. To su novci kroz 45 godina, dakle otprilike 350 milijuna kuna na raspolaganju za poticaje", zaključio je.
