Kako prosječna obitelj s prosječnom plaćom može doskočiti visokim cijenama? Ekonomist Ljubo Jurčić u razgovoru za RTL podijelio je neke pratkične savjete. "Objektivno, male su mogućnosti za uštedu, ali one postoje, barem po pitanju hrane. Sjetimo se naših starijih što su radili", kaže Jurčić.
"Mi, koji smo živjeli u težim vremenima visoke inflacije, pomaknuli smo se sa službenog tržišta, krenuli smo u dio gdje su bile manje marže. Snabdijevalo se preko sindikata koji je imao 10 ili 20 posto niže cijene jer su robu naručivali na veliko i bez provizije. Drugi korak je bio taj da su se otvarale linije po kojima su se ljudi opskrbljivali direktno od proizvođača hrane na selu. To su tipično bile svinjske polovice, potom teletina koji su bili čak duplo jeftiniji nego u trgovinama. To se odnosilo i na grašak, krumpir, zapravo na sve od čega čovjek živi", prisjeća se Jurčić. Kaže, zaobilazeći time trgovačke troškove i maržu, dobivala se jeftinija hrana.
"To nije bila opskrba za tjedan ili dva, nego za dva mjeseca i dulje, a grašak i krumpir kupovali su se za četiri mjeseca. Prije godinu dana govorio sam da ide inflacija, ljudi su se smijali, ali sam rekao da onaj, koji ima 50 tisuća kuna, treba uložiti u škrinju, duboki zamrzivač, pa kupiti hranu po niskim cijenama jer će ona do kraja godine sigurno poskupjeti", kaže Jurčić. Isto savjetuje i za drva te je komentirao što Vlada smanjuje porez na ogrjev. "Ali time će se povećati potražnja pa će cijene porasti više od onoga što će biti smanjeno PDV-om", kaže.
Vrijeme je za popravke
Jurčić kaže da sad nije vrijeme za kupnju trajnih dobara, perilica, bojlera, vodokotlića i da radije treba popravljati. "Mrežu usluga treba izgraditi, sada nećemo kupovati zamrzivač od 2000 ili 3000 kuna, popravit ćemo onaj koji imamo. Cipele je jeftinije popraviti za 50 kuna nego kupiti nove za 500 ili 1000 kuna. I ne treba čekati zimu, treba ih sad pođoniti", savjetuje.
"Treba pripremiti zimnicu, uložiti. U moje vrijeme u urbanim sredinama čitave su zgrade mirisale ili smrdjele (kako tko voli) po zimnici. Vino kupiti direktno kod proizvođača, 100 ili 200 litara, u podrumu kuće ukiseliti kupus. Neka jedan to napravi, bit će dovoljno za više njih", kaže Jurčić. Recepti roditelja tu bi mogli puno pomoći. Jurčić se osvrće na dane kada je razvoj bio održiviji. Kaže da je i sam, radi tradicije, zadržao neke navike starijih: uzgaja u rodnom kraju četiri svinje, kaže da posuši meso, podijeli tetkama, pozove prijatelje na velika druženja, nešto malo ostavi za sebe, pa se to isplati.
Dodaje, tu ima smisla ona kad se kaže "nemam para, a imam punu kuću hrane". Na pitanje, koja bi bila ušteda ako sami spremamo zimnicu ili uzmemo polovicu svinje pa zamrznemo, Jurčić kaže: "S obzirom na to da se ne plaćaju troškovi logistike i nema trgovačke marže, odnosno zarade koju trgovac mora imati, onda je za 'kiseliš' ušteda i do 50 posto, graška od 50 do 100 posto, upola jeftinije je i meso", govori nam.
Ako se netko odluči povezati s uzgajivačem na selu, možda u Slavoniji, pa dogovoriti svinjsku polovicu, kaže da se to treba napraviti sad, a ne oko Božića kad je navala.
Zlato se ne kupuje u krizi
Za one koji bi se ipak radije bavili drugom vrstom ulaganja, primjerice, kupnjom zlata, Jurčić kaže: "Zlato je špekulativno. Unca zlata sada vrijedi oko 2000 dolara, sutra kad se sve smiri, možda će vrijediti 1500 dolara. Zlato ima emocionalnu vrijednost, ne uporabnu, a u krizi se hrana mijenja za hranu. Što će vam onda zlato", kaže i dodaje kako je u Sarajevu nakon rata na cijeni bila cigareta, tvrda čokolada, mlijeko u tetrapaku, hrana, a ne sjajni metal. Kaže da smo možda na vrhuncu krize, a tada se zlato, napominje Jurčić, ne kupuje.
Dodaje kako špekulanti i namjerno pumpaju vrijednost zlata. Na kraju, Jurčić dodaje da su, u kontekstu poskupljenja energenata, solarni paneli možda ušteda, ali samo kao dugoročno ulaganje.
