Novac bez kojeg Lidija Mitrović ne bi mogla preživjeti "od prvog do prvog" uplaćuju njezini bivši kolege iz dubrovačke podružnice FINA-e. Svakog mjeseca daju 10 kuna od svojih plaća kako bi njoj pomogli.

Budući da zbog bolesti ne radi već devet godina, Dubrovčanka u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju otkriva da ne zna poimenice tko su uplatitelji, no ovu prigodu koristi da im od srca zahvali na pažnji koja bez prekida traje od 2007. godine.

"Zdravlje je, vjerujte mi, najveće bogatstvo. Prije devet godina, u 44. godini života, doživjela sam moždani udar. Nakon toga više nisam mogla raditi. Od 2004. do 2007. godine bila sam na bolovanju. Trebala sam se oporaviti od bolesti.

Moji kolege su mi odmah priskočili u pomoć. Više puta su mi jednokratno uplaćivali novac potreban za liječenje i rehabilitaciju. Od kada sam otišla u mirovinu, njihova pomoć je stalna", ispričala je Lidija Mitrović, koja već godinama živi u Domu umirovljenika kod stare dubrovačke bolnice.

Kada mirovinom plati smještaj u domu, ne ostane joj ništa za svakodnevne potrebe. I upravo zato novac koji dobije od kolega znači joj puno.

http://www.slobodnadalmacija.hr/Novosti/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/230147/Default.aspx