Kako je Međunarodni dan žena iznuknuo iz radničkog pokreta s kraja 19. i početka 20. stoljeća, mnogi danas ne znaju. Iako žene već više od stotinu godina marširaju gradovima svijeta tražeći svoja prava i da ih se uvažava kao ravnopravna ljudska bića, borba za jednakost nije niti blizu kraju.
Žene čine polovicu svjetske populacije, a i 2016. godine su potlačene, potplaćene, izrabljene i zlostavljane. Jedna od tri žene na svijetu žrtva je nasilja, a svakih 10 minuta umire jedna djevojka od posljedica nasilja.
Žene zarađuju oko 20 posto manje za rad jednake vrijednosti od muškaraca. Diskriminirane su samog starta: od trenutka odabira struke, kada se žene usmjerava prema društveno i humanističkim zanimanjima, koja su manje plaćena i cijenjena, preko izlaska u svijet rada gdje su 'kažnjavane' zbog roditeljstva te su žrtve rodnih stereotipa pa sve do mirovina, koje su značajno manje od onih koje primaju muškarci. A ukoliko su ekonomski ovisne, žene nisu nezavisne. I upravo zbog takve zavisnosti, žrtve su nasilja.
Stoga, umjesto ruža, parfema na sniženju i večere na koju jednom godišnje izvedete svoje žene i djevojke, majke i sestre, pomozite im u borbi da ostvare svoja prava.
Dan žena nije praznik ugađanja 'damama, slabijem i/ili nježnijem spolu', jer žene nisu ništa od toga. Dan žena je podsjetnik na ono pred čim kao društvo volimo zatvarati oči, a to su obespravljene radnice Kamenskog, nepostojanje radnih mjesta, minimalne plaće za maksimalan rada, upropaštena generacija mladih kojoj je jedina slamka spasa stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa. Osmi mart je trzaj, bolni jauk kako borba i dalje traje te da nismo niti blizu jednakog i pravednog društva.
