Iako će ovi citati kod mnogih izazvati grohotan smijeh, profesore hrvatskog jezika u srednjim školama bacaju u očaj. Naime, pokazalo se da mnogi od njihovih učenika ne razumiju tekst te da nisu svladali čitanje kao ključnu kompetenciju u današnjem vremenu, piše Večernjak.
"Čitanje kao vještina važnije je od svakog drugog pozitivnog znanja, zato je školski esej na državnoj maturi važan jer pokazuje koliko učenici razumiju poznati ili nepoznati tekst koji su pročitali", objasnila je prof. Marina Čubrić, voditeljica stručne radne skupine za hrvatski jezik na državnoj maturi.
"Kompetencija čitanja je temelj učenja na svim područjima, ona ne znači samo razumijevanje literarnog teksta nego i mogućnost iščitavanja različitih vrsta tekstova – grafikona, mapa, tablica... Maturanti su za esej trebali pročitati osam djela na višoj i pet na osnovnoj razini. Pretpostavljalo se da će to biti dovoljno kako bi svladali i usavršili vještinu čitanja", kazala je prof. Čubrić.
Maturanti, koji su u prosjeku ove godine na višoj razini ostvarili 75 posto bodova, a na osnovnoj 65 posto, također nisu znali što znače pojedine riječi (npr. ilustrator), sintaksa rečenice nije im dobra, često koriste fraze, radnju nekih romana smještali su u sadašnje vrijeme...
"Nije mogao biti čovjek jer je o svemu previše razmišljao umjesto da je prošao mimo svega bez grižnje savjesti", napisao je jedan učenik, a nikome nije potpuno jasno što je htio reći.
Ipak, piše Večernji list, bisera je bilo znatno manje nego na lanjskoj, probnoj maturi. Ocjenjivači eseja tolerirali su čak korištenje dijalekta, prepoznavali su djecu kojoj hrvatski jezik nije materinski, što ih nije priječilo da napišu dobar tekst.
"Važan element u ocjenjivanju eseja bila je pravopisna, gramatička i sintaktička točnost. To je nosilo 35 posto udjela na ispitu, a nisu baš briljirali", izjavila je prof. Čubrić.
Prethodni članci:
arti-201006140238006 arti-201004150304006
