Za malo više od mjesec dana opet ćemo na izbore, a da se nijedna politička opcija nije iskazala suvislim programom i timom za osvajanje vlasti. Kao na traci, redaju se predstavljanja izbornih programa, točnije zamaranje popisima općih mjesta i floskula o (nerealnom) povećanju plaća i mirovina, borbi protiv korupcije i oporavku domaće proizvodnje, kakve slušamo već 30 godina bez ijedne konkretne, a kamoli inovativne ideje.
I dok opozicija pimpla, propagandna mašinerija vladajućih u totalnoj je ofenzivi, unatoč potpunom izostanku rezultata i bez doslovno ijednog ispunjenog obećanja iz programa "Vjerodostojno". Bajke o genijalnosti premijera i predsjednika HDZ-a Andreja Plenkovića, koji je porazio sve nacionalne nedaće i državne neprijatelje pa i koronavirus, vrte se neprestano, hipnotički od jutra do mraka.
Nema veze što je u njihovu mandatu zauvijek iselio rekordan broj ljudi, što su sve institucije razorene, što su prodana i najveća poljoprivredna zemljišta, prehrambena industrija, vode, a razvlašteni smo zauvijek i od Ine i od raspolaganja zalihama na naftnim poljima. Nema veze, glupi smo valjda što ne vidimo kako su ti nacionalni porazi, istinski povijesni uspjesi još jedne HDZ-ove vlade.
Kako da im vjerujemo da će mijenjati Hrvatsku?
Glavni HDZ-ovi konkurenti za preuzimanje Banskih dvora, koalicija Restart čak ni nakon tri i pol godine u opoziciji nema spremnu vladu, nemamo blage veze tko su ljudi koji bi trebali provoditi propagandni program za kojeg tvrde da će se provoditi od prvog dana kad stupe na vlast. Tko će biti ministar pravosuđa, a tko ministar policije? Tko će voditi gospodarstvo, a tko sektor građevine, u kojem će se u idućem mandatu vrtjeti milijarde zbog obnove Zagreba?
Ne samo da smo trebali to znati već najmanje godinu dana, gotovo je nevjerojatno da se uopće i usude izaći pred birače bez definiranih nositelja (navodnih) sektorskih politika, ako one uopće i postoje. Kako da im vjerujemo da će odmah krenuti mijenjati Hrvatsku, kad ni oni nemaju pojma tko bi to trebao raditi ni kako? I još se čude što ne mogu osvojiti podršku više od 30 posto birača.
Strategija glavnih HDZ-ovih konkurenata na desnici - Domovinskog pokreta i Mosta svodi se na šuplju priču o jednakoj odgovornosti HDZ-a i SDP-a za stanje u državi, premda već i elementarna matematika dokazuje kako to nikako ne može biti točno jer HDZ vlada Hrvatskom 22, a SDP je vladao ukupno osam godina. Uostalom, SDP posljednjih pet godina nije na vlasti i ne bi li bilo logično da je opozicija koncentrirana na promjenu vlasti, a ne promjenu opozicije?
Promjena kreće iz samih stranaka
Podjela krivnje služi im za stvaranje alibija za vlastite političke promašaje i lutanja - ne usude se otvoreno jurišati na HDZ jer su i sami (bili) HDZ-ovci, odnosno držali su im ljestve kad god su bili u prilici i kad god je trebalo. Do jučer su bili gorljivi neprijatelji koalicija, a sad koaliraju uzduž i poprijeko. Njima zbilja možemo vjerovati.
Strašno je, zapravo, koliko su priče najistaknutijih stranaka hrvatske opozicije bezidejne, neuvjerljive i šuplje.
A stvari su jasne da ne mogu biti jasnije: Hrvatska je kapilarno korumpirana partijska država, u kojoj je klijentelizam pravilo, a ne iznimka. To je glavni razlog zbog kojeg ni 30 godina od osamostaljenja nemamo ni tržišnu ekonomiju, ni vladavinu prava; zbog kojeg mladi, radno sposobni bježe glavom bez obzira, a oni koji ostaju gube svaku nadu. To bi trebala biti početna točka od koje bi trebali krenuti svi koji žele osvojiti vlast, a koji tvrde kako nisu pokvareni. Da bi se otelo Hrvatsku iz šaka oligarhije koja je zarobila državu nije dovoljno pričati da si neprijatelj korupcije jer to za sebe tvrde i najveći prijatelji korupcije. Trebalo bi nešto i raditi.
Ako jesmo partijska država, onda se želje za promjenom trebaju vidjeti, prije svega, u samim strankama. Zamislite da umjesto stalno jednih te istih neplodnih floskula o antikorupcijskim programima i borbi protiv klijentelizma i nepotizma, dobijemo jasan popis kazni kojima će u samim strankama biti izloženi politički grabežljivci i svi oni koji se usude krasti novac poreznih obveznika, zapošljavati rodbinu, kumove i prijatelje, namještati javne natječaje, prodavati državnu imovinu za kikiriki ili ne mogu objasniti podrijetlo imovine.
Razradite kaznu za svaki grijeh ponaosob
Mogu se razraditi kazne za svaki grijeh ponaosob, ali za početak bi bilo dovoljno i da se u stranačkom programu lijepo napiše da takva osoba trenutačno biva izbačena iz stranke i gubi pravo na obavljanje bilo kakve javne dužnosti. U tom slučaju mogli bismo ozbiljnije govoriti o preuzimanju političke odgovornosti i svi bismo znali pravila igre. Ne bismo više gledali hipnotička kadrovska rotiranja kakvih se sjećamo još iz bivšeg režima - u tom smislu nije se ovdje ništa promijenilo ni za milimetar.
Jedan od glavnih izvora lakoće političke trgovine u parlamentu i izvan njega je postojanje zakonskog rješenja koje bivšim dužnosnicima osigurava plaću 6+6 mjeseci po odlasku s funkcije. Da nema te vrste osigurača, a i onih povlaštenih mirovina, mnogi bi dvaput razmislili prije podizanja ruke i potpisa na odluke štetne po opće dobro. A to je samo jedna u nizu financijskih privilegija koja se mora ukinuti u prvom tjednu rada novog saziva Hrvatskog sabora, međutim, to nijedna politička opcija ni ne spominje u popisu namjera i želja.
Možemo tako danima redati sve ono što bi privuklo pažnju birača i što bi moglo pomoći da se iščupamo iz blata, ali to nije zadatak novinara nego onih koje stranke itekako dobro plaćaju za prodaju ideja. To što su, zapravo, bezidejni, lijeni i pokvareni baš kao i naručitelji posla, to je ipak neka druga tema.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Net.hr-a.
